Luka 22 BKJ

1. I približavala se Svetkovina beskvasnih kruhova koja se naziva Pasha.

2. A glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako bi ga ubili jer su se bojali naroda.

3. Tada je Sotona ušao u Judu, kome je ime Iskariot, koji je bio jedan iz broja dvanaestorice.

4. I otišao je ugovoriti s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako bi im ga izdao.

5. Nato su se oni obradovali te su ugovorili da mu daju novac.

6. A on je pristao i tražio priliku kako bi im ga izdao mimo mnoštva.

7. Tada je došao dan Beskvasnih kruhova, kad je trebalo zaklati Pashu.

8. A poslao je Petra i Ivana govoreći: “Idite, pripravite nam Pashu da bi je mogli jesti!”

9. Zatim su ga oni upitali: “Gdje želiš da pripravimo?”

10. A on im je odgovorio: “Evo, čim uđete u grad, susrest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga u kuću u koju uđe,

11. te recite domaćinu kuće: ʻUčitelj te pita gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?ʼ

12. I on će vam pokazati veliku prostrtu gornju sobu; ondje pripremite.”

13. I oni su otišli, našli kako im je rekao te pripremili Pashu.

14. A kad je došao čas, sjeo je za stol i s njim dvanaestorica apostola.

15. Tada im je rekao: “Žarko sam želio jesti s vama ovu Pashu prije svoje patnje,

16. jer kažem vam, neću više jesti od nje dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem.”

17. Zatim je uzeo čašu, zahvalio i rekao: “Uzmite je i podijelite među sobom,

18. jer kažem vam, neću više piti od trsova roda sve dok ne dođe kraljevstvo Božje!”

19. I uzeo je kruh, zahvalio i razlomio ga pa im dao govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”

20. Isto tako i čašu pošto su večerali, govoreći: “Ova je čaša Novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.

21. Ali evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.

22. I doista, Sin čovječji odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje!”

23. A oni su se počeli međusobno ispitivati tko je taj od njih koji bi to mogao učiniti.

24. I nastala je među njima i svađa koga bi od njih trebalo smatrati najvećim.

25. A on im je rekao: “Kraljevi Pogana gospodare nad njima i oni koji vladaju nad njima nazivaju se dobrotvorima.

26. Ali vi nemojte tako! Nego, onaj koji je najveći među vama, neka bude kao najmlađi, a onaj koji je vladar kao onaj koji poslužuje.

27. Jer tko je veći, onaj koji sjedi pri jelu ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi pri jelu? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.

28. Vi ste oni koji ste ustrajali sa mnom u mojim iskušenjima.

29. I ja na vas prenosim kraljevstvo kao što je Otac moj prenio na mene:

30. da biste mogli jesti i piti za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te sjediti na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.”

31. I Gospodin je rekao: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu.

32. Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti kad se obratiš, učvrsti svoju braću!”

33. A on mu je rekao: “Gospodine, spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt.”

34. Nato je on odgovorio: “Kažem ti, Petre, danas neće pijetao zakukurikati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ!”

35. Zatim ih je upitao: “Kad sam vas poslao bez novčanika, i torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?” A oni su odgovorili: “Ništa!”

36. Tada im je rekao: “Ali sada tko ima novčanik, neka ga uzme. Isto tako i torbu. A onaj tko nema mač, neka proda svoju odjeću i kupi ga.

37. Jer, kažem vam, sada se mora dovršiti na meni ono što je zapisano: ʻMeđu prijestupnike je bio ubrojen.ʼ Jer ono, što se na mene odnosi ima kraj.”

38. Onda su mu rekli: “Gospodine, gle, ovdje su dva mača!” A on im je rekao: “Dosta je!”

39. Zatim je izašao te je po običaju pošao na Maslinsku goru. A slijedili su ga i njegovi učenici.

40. Kada je došao na to mjesto, rekao im je: “Molite da ne upadnete u iskušenje!”

41. Tada se udaljio od njih koliko se može kamenom dobaciti, kleknuo i počeo moliti,

42. govoreći: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!”

43. Tada mu se pojavio anđeo s neba i krijepio ga.

44. I pošto je zapao u samrtnu borbu, još je usrdnije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi koje su padale na zemlju.

45. Nakon molitve ustao je, prišao k učenicima i našao ih kako spavaju od žalosti,

46. te im rekao: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u iskušenje!”

47. I dok je on još govorio, evo mnoštva, a pred njima je išao jedan od dvanaestorice, onaj koji se zvao Juda te se približio Isusu da ga poljubi.

48. Ali mu je Isus rekao: “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”

49. Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će uslijediti, upitali su: “Gospodine, hoćeš li da udarimo mačem?”

50. Tada je jedan od njih udario slugu velikog svećenika i odsjekao mu desno uho.

51. A Isus je odgovorio rekavši: “Pustite, ostavite se toga!” I dotaknuo se njegova uha i iscijelio ga.

52. Tada je Isus rekao glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramske straže i starješinama, onima koji su došli k njemu: “Zar ste kao na razbojnika izašli s mačevima i toljagama?”

53. Dok sam svakodnevno bio u Hramu s vama, niste digli ruku na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.”

54. Kad su ga uhvatili, odveli su ga i doveli u kuću velikog svećenika. A Petar ih je izdaleka slijedio.

55. A kad su naložili vatru nasred dvorišta i posjedali, Petar je sjeo među njih.

56. Ali kad ga je vidjela neka sluškinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio s njim!”

57. A on ga je zanijekao govoreći: “Ženo, ja ga ne poznajem!”

58. I malo zatim opazio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si od njih.” A Petar je odgovorio: “Nisam, čovječe!”

59. A kad je prošao otprilike jedan sat, netko drugi je pouzdano potvrdio, govoreći: “Doista, i ovaj je bio s njim; jer je i Galilejac!”

60. A Petar je rekao: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I odmah dok je on još govorio, pijetao je zakukurikao.

61. Nato se Gospodin okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio riječi Gospodinove, kako mu je rekao: “Prije nego pijetao zakukuriče, triput ćeš me zanijekati.”

62. Zatim je Petar izašao i gorko zaplakao.

63. A ljudi koji su čuvali Isusa izrugivali su mu se i tukli ga.

64. I kad su mu pokrili oči, udarali su ga po licu i pitali, govoreći: “Proreci, tko je taj koji te udario?”

65. I mnogo toga su bogohulno govorili protiv njega.

66. A čim je osvanuo dan, sastale su se starješine naroda, glavari svećenički i pismoznanci te ga izveli pred svoje Vijeće govoreći:

67. “Jesi li ti Krist? Reci nam!” A on im je rekao: “Ako vam kažem, nećete vjerovati.

68. Ako li vas i upitam, nećete mi odgovoriti, niti me pustiti.

69. Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Snage Božje.”

70. Nato su svi upitali: “Jesi li ti onda Sin Božji?” A on im je odgovorio: “Vi kažete da ja jesam!”

71. A oni su rekli: “Što nam još treba svjedočanstvo? Jer smo sami čuli iz njegovih usta.”