Luka 23 BKJ

1. Tada se diglo sve ono mnoštvo i odvelo ga k Pilatu.

2. I počeli su ga optuživati govoreći: “Našli smo ovoga kako izopačuje narod i zabranjuje davati porez cezaru govoreći za sebe da je Krist, kralj.”

3. A Pilat ga je upitao govoreći: “Jesi li ti kralj Židova?” A on mu je odgovorio rekavši: “Ti kažeš.”

4. Tada je Pilat rekao glavarima svećeničkim i narodu: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku.”

5. A oni su bili još žešći govoreći: “On buni narod, poučavajući po cijeloj Judeji, počevši od Galileje, pa sve do ovog mjesta.”

6. Kad je Pilat čuo za Galileju, upitao je, je li taj čovjek Galilejac.

7. I kad je saznao da je iz Herodove sudbene nadležnosti, poslao ga je k Herodu, koji je i sâm u to vrijeme bio u Jeruzalemu.

8. A kad je Herod ugledao Isusa, jako se obradovao jer ga je odavno želio vidjeti; zato što je mnogo toga o njemu slušao, te se nadao da će ga vidjeti kako čini neko čudo.

9. Tada mu je postavljao mnoga pitanja, ali mu on ništa nije odgovorio.

10. A ondje su stajali glavari svećenički i pismoznanci te ga žestoko optuživali.

11. Onda ga je Herod zajedno sa svojim vojnicima prezreo i narugao mu se, pa ga odjenuo u raskošni plašt i poslao ga natrag k Pilatu.

12. I onog su dana Herod i Pilat postali prijatelji jedan drugome, jer su prije međusobno bili u neprijateljstvu.

13. A Pilat je sazvao glavare svećeničke, poglavare i narod

14. te im rekao: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao onoga koji izopačuje narod. A evo, ja sam ga ispitao pred vama i nisam našao na tom čovjeku nikakve krivnje za koju ga vi optužujete,

15. a niti Herod; jer sam vas poslao k njemu i evo on nije učinio ništa što zaslužuje smrt.

16. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”

17. Jer im je trebalo pustiti jednog za svetkovinu.

18. A oni su najedanput povikali govoreći: “Ovoga ukloni, a pusti nam Barabu!”

19. (Koji je bio bačen u tamnicu zbog neke pobune koja se dogodila u gradu i zbog ubojstva.)

20. Stoga im je Pilat ponovo progovorio jer je želio pustiti Isusa.

21. Ali su oni vikali: “Razapni ga! Razapni ga!”

22. A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrtnu kaznu. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”

23. Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali.

24. Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali.

25. I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju.

26. I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom.

27. A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim.

28. A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje.

29. Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ

30. Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ

31. Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”

32. A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju.

33. I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva.

34. Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb.

35. A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!”

36. A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat,

37. i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!”

38. A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.

39. A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”

40. A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom?

41. No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.”

42. Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”

43. A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!”

44. A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata.

45. I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini.

46. Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh.

47. A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!”

48. A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se.

49. A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to.

50. I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek,

51. (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje.

52. Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo.

53. Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju prije nitko nije bio položen.

54. A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao.

55. A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.

56. I kad su se vratile, pripremile su miomirise i pomasti. A na Šabat su mirovale prema zapovijedi.