Luka 5 BKJ

1. I dogodilo se da je, dok je narod navaljivao k njemu slušati riječ Božju, on stajao pokraj Genezaretskog jezera

2. i opazio je dvije lađe gdje stoje uz jezero; a ribari su bili izašli iz njih, ispirati svoje mreže.

3. I ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova i zamolio ga da ju malo otisne od kopna. Onda je sjeo i iz lađe poučavao narod.

4. A kad je prestao govoriti, rekao je Šimunu: “Otisni se prema dubini te spustite svoje mreže za lov.”

5. Nato mu je Šimun je odgovorio rekavši: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ, spustit ću mrežu.”

6. A kad su to učinili, uhvatili su veliko mnoštvo riba te im se mreža razdirala.

7. I mahnuli su svojim kolegama u drugoj lađi da im dođu pomoći. I došli su te napunili obje lađe tako da su počele tonuti.

8. Kad je to vidio Šimun Petar, pao je do Isusovih koljena govoreći: “Odlazi od mene jer sam grešan čovjek, Gospodine!”

9. Jer su se on i svi oni koji su bili s njim zapanjili zbog ulova riba koje su uhvatili,

10. a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su bili Šimunovi kolege. Tada je Isus rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!

11. I kad su izvukli lađe na kopno, napustili su sve i počeli ga slijediti.

12. I dogodilo se dok je on bio u nekom gradu, evo, čovjeka punog gube! I kad je ugledao Isusa, pao je na lice svoje te ga usrdno zamolio, govoreći: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”

13. Tada je ispružio svoju ruku i dotaknuo ga govoreći: “Hoću, očisti se!” I guba je odmah nestala s njega.

14. A on mu je naredio: “Nikome ne govori, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje, kao što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”

15. Ali se glas o njemu još više pronosio, te se veliko mnoštvo okupljalo da bi ga čuli i da bi ih on ozdravio od njihovih bolesti.

16. A on se povlačio na pusta mjesta i molio.

17. I dogodilo se da su, nekog dana, dok je on poučavao, ondje sjedili i farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svakog sela Galileje i Judeje i iz Jeruzalema. I snaga je Gospodnja bila nazočna da bi ih ozdravljala.

18. I gle, muškarci su donijeli na ležaju čovjeka koji je bio uzet. I nastojali su ga unijeti i položiti pred njega.

19. A kako zbog mnoštva nisu pronašli put po kojem bi ga unijeli, popeli su se na krov pa ga između crepova s ležajem spustili u sredinu pred Isusa.

20. I kad je vidio njihovu vjeru, rekao mu je: “Čovječe, grijesi tvoji su ti oprošteni.”

21. Nato su pismoznanci i farizeji počeli promišljati govoreći: “Tko je ovaj koji govori hule? Tko može opraštati grijehe, osim Boga jedinoga?”

22. A Isus je prozreo njihova promišljanja te im odgovorio rekavši: “Što promišljate u svojim srcima?

23. Što je lakše reći: ʻOprošteni su ti grijesiʼ ili reći: ʻUstani i hodajʼ?

24. Ali da vi znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe! Tebi govorim, (rekao je uzetome) ustani, uzmi svoj ležaj i idi svojoj kući!”

25. I odmah je ustao pred njima, uzeo na čemu je ležao i otišao svojoj kući slaveći Boga.

26. I sve je obuzelo divljenje te su slavili Boga i ispunili su se strahom, govoreći: “Danas smo vidjeli nešto neobično!”

27. A poslije toga izašao je i opazio poreznika imenom Levi gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!”

28. I on je sve ostavio, ustao te ga počeo slijediti.

29. Tada mu je Levi u svojoj kući priredio veliku gozbu i bilo je veliko mnoštvo poreznika i drugih koji su bili s njima pri jelu.

30. A njihovi su farizeji i pismoznanci mrmljali protiv njegovih učenika govoreći: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?”

31. Nato im je Isus odgovorio rekavši: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.

32. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

33. A oni su ga upitali: “Zašto Ivanovi učenici često poste i mole, isto tako i učenici farizejski, a tvoji jedu i piju?”

34. A on im je odgovorio: “Može li se odrediti djeci u svadbenoj odaji da poste dok je mladenac s njima?

35. Ali doći će dani kad će se od njih oteti mladenac; tada će, u one dane postiti.”

36. A rekao im je i usporedbu: “Nitko ne stavlja zakrpu s nove odjeće na staru; inače će i novu rasparati, a zakrpa s nove ne pristaje staroj.

37. I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače će mlado vino raspuknuti mjehove pa će se i ono proliti, a mjehovi propasti.

38. Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mjehove, te se oboje sačuva.

39. I nitko, pošto je pio staro vino, ne želi odmah mladoga, jer kaže: ʻStaro je bolje!ʼ ”