Luka 6 SHP
1. Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli.
2. A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?«
3. Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli?
4. Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove — koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika — i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?«
5. Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.«
6. Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom.
7. Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže.
8. On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih.
9. Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?«
10. Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila.
11. Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu.
12. Tih je dana Isus otišao u planinu da se moli te je proveo čitavu noć moleći se Bogu.
13. Kad je svanulo, pozvao je k sebi svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu koje je prozvao apostolima:
14. Šimuna — kojeg je nazvao Petar, Andriju — njegovog brata, Jakova i Ivana, Filipa, Bartolomeja,
15. Mateja, Tomu, Jakova — Alfejevog sina, Šimuna — zvanog Zelot,
16. Judu — Jakovljevog sina — i Judu Iskariotskog, koji je postao izdajnik.
17. Isus je zajedno s njima sišao s planine i zaustavio se na visoravni gdje se nalazilo veliko mnoštvo njegovih učenika. Bilo je tu i mnogo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema, tirskog i sidonskog primorja.
18. Došli su da ga čuju i da ih ozdravi od bolesti, a iscijelio je i one koje su mučili zli duhovi.
19. Svatko iz mnoštva pokušavao ga je dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve.
20. Gledajući u svoje učenike, Isus je progovorio: »Blago vama siromašnima jer vam pripada Božje kraljevstvo.
21. Blago vama koji ste sada gladni jer ćete se nasititi. Blago vama koji sada jecate jer ćete se smijati.
22. Blago vama kad vas ljudi mrze, izopćuju i vrijeđaju, kad vas smatraju zlima i odbacuju zbog Sina Čovječjega.
23. Veselite se tada i skačite od radosti, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Pa i njihovi su preci to isto činili prorocima.
24. Teško vama, bogataši, jer ste već primili svoju utjehu.
25. Teško vama koji ste sada siti, jer ćete biti gladni. Teško vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i jecati.
26. Teško vama kad svi o vama budu lijepo govorili jer tako su se i njihovi preci ponašali prema lažnim prorocima.«
27. »A ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze!
28. Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji se prema vama loše odnose!
29. Ako te tko udari po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi. Ako ti tko uzme ogrtač, dopusti mu da ti uzme i košulju.
30. Daj svakomu što te traži, a ako ti tko nešto uzme, ne zahtijevaj da ti vrati!
31. Ono što želite da ljudi čine vama, i vi činite njima.
32. Ako volite samo one koji vas vole, kakvu zahvalnost zaslužujete? Pa i grešnici vole one koji njih vole.
33. Ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakvu zahvalnost zaslužujete? Tako rade i grešnici.
34. Ako, pak, posuđujete onima za koje vjerujete da će vam vratiti, kakvu zahvalnost zaslužujete? Čak i grešnici posuđuju grešnicima da bi isto toliko dobili natrag.
35. A vi volite svoje neprijatelje! Činite im dobro i posuđujte, ne očekujući ništa zauzvrat. Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima.
36. Budite milosrdni, kao što je i vaš Otac milosrdan!«
37. »Ne sudite drugima i neće vam biti suđeno! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte i bit će vam oprošteno!
38. Dajte i dobit ćete! Nasut će vam se dobra, nabijena i protresena mjera te će vam se još prosipati u naručje. Kako mjerite drugima, tako će se mjeriti i vama.«
39. Ispričao im je i usporedbu: »Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu?
40. Ni jedan učenik nije veći od svoga učitelja, nego je, kad je potpuno poučen, jednak svom učitelju.
41. Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku?
42. Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.«
43. »Nema dobrog stabla koje rodi lošim plodovima niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodovima;
44. svako se stablo prepoznaje po plodovima. S trnovitog grma ne beru se smokve, niti se s kupinovoga grma bere grožđe.
45. Dobar čovjek čuva u svom srcu dobro pa tako iz njega i iznosi dobro. A zao čovjek iz svoga zlog srca iznosi zlo. Jer, čovjekova usta izgovaraju ono čime je ispunjeno njegovo srce.«
46. »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem?
47. Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je
48. čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena.
49. Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.«