Luka 8 BKJ

1. I dogodilo se zatim da je on prolazio kroz sve gradove i sela propovijedajući i navješćujući radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. A s njim su bila dvanaestorica,

2. i neke žene koje su bile ozdravljene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje je izašlo sedam đavla,

3. i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, Suzana i mnoge druge koje su mu posluživale od svoga imetka.

4. I kad se okupilo mnogo naroda, a dolazili su k njemu iz svakoga grada, govorio im je u usporedbi:

5. “Sijač je izašao sijati svoje sjeme. I dok je sijao, neko je palo pokraj puta i bilo pogaženo, i ptice su ga nebeske pozobale.

6. A drugo je palo na kamen; i čim je izniknulo, osušilo se, jer nije imalo vlage.

7. I drugo je palo među trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.

8. A drugo je palo na dobru zemlju te naraslo i donijelo stostruk rod.” Kad je ovo rekao, viknuo je: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

9. A njegovi su ga učenici upitali govoreći: “Što bi bila ta usporedba?”

10. A on je odgovorio: “Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali drugima je dano u usporedbama, ʻda gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.ʼ

11. A ovo je usporedba: Sjeme je Božja riječ.

12. Ovi pokraj puta, jesu oni koji slušaju; zatim dolazi Đavao i otima Riječ iz njihova srca, da ne bi povjerovali i spasili se.

13. Ovi na kamenu, to su oni, koji kad slušaju, primaju Riječ s radošću, ali takvi nemaju korijena; oni za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.

14. A ono što je palo među trnje, to su oni koji slušaju, i odlaze, te se uguše pod brigama, bogatstvom i životnim užicima i ne donesu zrelog ploda.

15. A ono što je u dobroj zemlji, to su oni koji, pošto su slušali, čuvaju Riječ u dobru i plemenitu srcu i donose plod u strpljivosti.

16. Nitko, kad zapali svijeću, ne pokriva je posudom ili stavlja pod postelju, već je postavlja na svijećnjak, da bi oni koji ulaze vidjeli svjetlo.

17. Jer ništa nije tajno što neće biti očitovano, ni skriveno što se neće saznati i na vidjelo izaći.

18. Pazite stoga kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati; a tko nema, od njega će se oduzeti i ono što misli da ima.”

19. Zatim su došli k njemu majka i braća njegova, i nisu mu mogli prići zbog mnoštva.

20. Tada su mu neki javili govoreći: “Tvoja majka i braća tvoja stoje vani, žele te vidjeti!”

21. A on im je odgovorio rekavši: “Majka moja i braća moja su ovi koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.”

22. I dogodilo se jednog dana da je on ušao u lađu sa svojim učenicima i rekao im: “Prijeđimo na onu stranu jezera!” I isplovili su.

23. I dok su plovili, on je zaspao. Uto se na jezero spustio olujni vjetar i voda je punila lađu, te su bili u pogibli.

24. Tada su mu prišli i probudili ga govoreći: “Učitelju, učitelju, ginemo!” Onda je on ustao, ukorio vjetar i razbješnjelu vodu te su prestali; i nastala je tišina.

25. A njima je rekao: “Gdje vam je vjera?” A oni su se, prestrašeni, začudili govoreći jedan drugomu: “Kakav je to čovjek! Jer on zapovijeda vjetrovima i vodi te mu se oni pokoravaju?”

26. I doplovili su u gadarenski kraj, koji je nasuprot Galileji.

27. I dok je on izlazio na kopno, u susret mu je iz grada došao neki čovjek koji je dugo vremena imao đavle, i nije oblačio odjeću niti je boravio u kući, već u grobovima.

28. Kad je opazio Isusa, kriknuo je i pao pred njega te jakim glasom rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te, ne muči me!”

29. Jer je Isus zapovjedio nečistom duhu da izađe iz toga čovjeka; jer ga je mnogo puta zgrabio pa su ga čuvali vezanog lancima i okovima, a on bi raskidao sveze i đavao bi ga tjerao u pustinju.

30. A Isus ga je upitao govoreći: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio: “Legija,” jer su mnogi đavli ušli u njega.

31. I zaklinjali su ga da im ne zapovjedi da odu u bezdan.

32. A ondje je bilo veliko krdo svinja koje je paslo na gori, pa su ga zaklinjali da im dopusti ući u njih; i on im je dopustio.

33. Tada su đavli izašli iz tog čovjeka i ušli u svinje, te je krdo svinja naglo jurnulo niz obronak u jezero, i utopilo se.

34. Kad su oni koji su ih pasli vidjeli što se dogodilo, pobjegli su i otišli te razglasili to u gradu i po selima.

35. Tada su izašli vidjeti što se dogodilo te su došli k Isusu i našli čovjeka iz koga su izašli đavli gdje sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.

36. A oni koji su to vidjeli, ispripovjedili su im kako je ozdravio onaj što je bio opsjednut đavlima.

37. Tada ga je sve ono mnoštvo iz okolice gadarenske zaklinjalo da ode od njih, jer su bili obuzeti velikim strahom. I on je ušao u lađu te se vratio.

38. A onaj čovjek iz koga su izašli đavli usrdno ga je molio da bude s njime, ali Isus ga je otpustio govoreći:

39. “Vrati se kući svojoj i ispričaj kako ti je veliko djelo Bog učinio!” I on je otišao razglašujući po cijelom gradu kako mu je veliko djelo Isus učinio.

40. I dogodilo se, kad se Isus vratio, da ga je narod rado primio, jer su ga svi očekivali.

41. I gle, došao je neki čovjek, po imenu Jair, a on je bio nadstojnik sinagoge, te pao Isusu pred noge i zaklinjao ga da uđe u njegovu kuću;

42. jer je on imao kćer jedinicu, oko dvanaest godina, i ona je umirala. A dok je on onamo išao, ljudi su ga naguravali.

43. A neka žena, koja je dvanaest godina imala izljev krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a da je nijedan nije mogao izliječiti,

44. prišla mu je odostraga i dotakla se ruba njegove odjeće te joj je izljev krvi odmah prestao.

45. A Isus je upitao: “Tko me se dotaknuo?” Kad su svi zanijekali, Petar i oni što su bili s njim rekli su: “Učitelju, mnoštvo te naroda nagurava i pritiska, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ”

46. A Isus je rekao: “Netko me se dotaknuo, jer sam osjetio kako je iz mene izašla snaga.”

47. A kad je žena vidjela da se nije mogla sakriti, došla je drhteći i pala pred njega te mu ispripovjedila pred svim narodom iz kojeg razloga ga se dotakla i kako je odmah ozdravila.

48. A on joj je rekao: “Kćeri, ohrabri se, vjera te tvoja ozdravila, idi u miru!”

49. Dok je on još govorio, došao je jedan iz kuće nadstojnika sinagoge govoreći njemu: “Tvoja je kći umrla; ne uznemiravaj Učitelja!”

50. A kad je to Isus čuo, odgovorio mu je govoreći: “Ne boj se! Samo vjeruj i ona će ozdraviti!”

51. I kad je ušao u kuću, nikome nije dopustio ući, osim Petru i Jakovu i Ivanu te ocu i majci djevojčice.

52. A svi su plakali i naricali za njom. A on je rekao: “Ne plačite, ona nije umrla, već spava!”

53. I oni su mu se podsmjehivali, znajući da je umrla.

54. A on ih je sve istjerao van te ju je primio za ruku i dozvao je govoreći: “Djevojčice, ustani!”

55. I njen se duh vratio te je odmah ustala, a on je zapovjedio da joj daju jesti.

56. A njeni su se roditelji zapanjili, ali im je on naložio da nikome ne govore što se dogodilo.