Luka 8 SHP

1. Nakon toga Isus je išao po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i Dvanaestorica.

2. Bile su tu i neke žene koje je izliječio od zlih duhova i raznih bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova;

3. Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge. Te su žene vlastitim dobrima pomagale Isusu i njegovim apostolima.

4. Dok se još okupljala gomila ljudi iz raznih gradova, Isus je počeo govoriti služeći se usporedbom:

5. »Sijač je krenuo sijati sjeme. Kako je sijao, neko je sjeme palo duž puta. Ljudi su ga zgazili, a ptice pozobale.

6. Drugo je sjeme palo na kamen. Kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage.

7. Neko je pak sjeme palo u trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.

8. Neko je sjeme palo na plodno tlo, naraslo i donijelo stostruki urod.« Dok je ovo govorio, pozivao je ljude: »Tko sluša, neka shvati!«

9. Njegovi su ga učenici pitali što ta usporedba znači

10. pa im je rekao: »Vama je dano da saznate tajne Božjega kraljevstva, a ostalima se govori u usporedbama, tako da ‘gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’«

11. »Ovo je značenje usporedbe: sjeme je Božja riječ.

12. Ono koje je palo duž puta, predstavlja one koji čuju, ali dolazi đavao i uzima im riječ iz srca, tako da ne povjeruju u nju i ne budu spašeni.

13. Sjeme, koje je palo na kamen, predstavlja one koji radosno prihvaćaju riječ čim je čuju, ali nemaju korijena. Oni kratko vrijeme vjeruju, ali kad dođu iskušenja, otpadnu.

14. Sjeme, koje je palo među trnje, predstavlja one koji čuju riječ, ali oni nikada ne donesu ploda jer je zaguše brigama, bogatstvom i raznim životnim užicima.

15. A sjeme koje je palo na dobru zemlju, predstavlja ljude dobrog i poštenog srca koji zadrže riječ koju čuju i svojom ustrajnošću donose plodove.«

16. »Nitko ne pali svjetiljku da je stavi pod posudu ili pod krevet. Svjetiljka se stavlja na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo.

17. Jer, nema ništa skriveno što neće biti otkriveno niti išta tajno što neće biti obznanjeno i ugledati svjetlo dana.

18. Dakle, slušajte pozorno, jer onaj tko ima dobit će još više, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.«

19. Isusova majka i braća došli su k njemu, ali mu se zbog gomile nisu mogli približiti.

20. Netko je javio Isusu: »Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.«

21. A on im je odgovorio: »Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.«

22. Jednog je dana Isus ušao u lađicu sa svojim učenicima i rekao im: »Pođimo na drugu stranu jezera!« I isplovili su.

23. Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezero se spustila oluja. Lađica se počela puniti vodom i oni su se našli u opasnosti.

24. Učenici su došli k Isusu i probudili ga: »Gospodaru, Gospodaru, tonemo!« Isus je na to ustao, zapovjedio vjetru i valovima da se stišaju i sve se smirilo.

25. Zatim je rekao učenicima: »Gdje vam je vjera?« A oni su bili zapanjeni i zastrašeni te su govorili jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek da zapovijeda čak i vjetru i vodi, a oni mu se pokoravaju?«

26. Otplovili su tada u geraski kraj, koji se nalazi nasuprot Galileji, na drugoj strani jezera.

27. Čim je Isus zakoračio na obalu, pristupio mu je čovjek iz grada, opsjednut zlim duhovima. Već dugo nije nosio odjeće niti je živio u kući, nego po grobnicama.

28. Kad je ugledao Isusa, kriknuo je, pao pred njega i jakim glasom povikao: »Što želiš od mene, Isuse, sine Svevišnjega Boga? Molim te, nemoj me mučiti!«

29. Jer, Isus je bio zapovjedio nečistom duhu da izađe iz njega. Već je mnogo puta zli duh zaposjeo čovjeka i premda su ga čuvali pod stražom i vezali mu ruke i noge lancima, uvijek bi ih potrgao, a zao bi ga duh odvukao u puste krajeve.

30. Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Čovjek je odgovorio: »Legija« jer su u njega ušli mnogi zli duhovi.

31. Oni su preklinjali Isusa da ih ne pošalje u bezdan.

32. Na obronku je paslo veliko krdo svinja i zli su duhovi tražili Isusa da im dopusti da uđu u njih. On im je dopustio.

33. Zli su duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje, a krdo se strmoglavilo s litice ravno u jezero i utopilo se.

34. Kad su čuvari krda vidjeli što se dogodilo, otrčali su i ispričali to cijelom gradu i okolici.

35. Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojega su izašli zli duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdravog razuma. Sve je obuzeo strah.

36. Oni, koji su vidjeli što se dogodilo, ispričali su im kako je Isus iscijelio čovjeka opsjednutog zlim duhovima.

37. Sve stanovnike geraskoga kraja obuzeo je silan strah pa su molili Isusa da ode od njih. Isus je ušao u lađicu i krenuo natrag.

38. A čovjek iz kojega su izašli zli duhovi molio je Isusa da ga uzme sa sobom. No Isus ga je poslao od sebe riječima: »Vrati se kući i ispričaj sve što ti je učinio Bog!«

39. Čovjek je otišao i po cijelom gradu razglasio što je Isus učinio za njega.

40. Kad se Isus vratio, mnoštvo ga je srdačno dočekalo jer su ga svi iščekivali.

41. Tada se pojavio i čovjek po imenu Jair, upravitelj sinagoge. Pao je pred Isusove noge i počeo ga preklinjati da dođe u njegovu kuću

42. jer mu je dvanaestogodišnja kći jedinica na samrti. Dok je Isus išao u njegovu kuću, gomila se tiskala oko njega.

43. Tu je bila i neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i koja je sve svoje imanje bila potrošila na liječnike, a nitko ju nije mogao izliječiti.

44. Ona mu je prišla iza leđa i dotaknula rub njegove odjeće. Istoga trena krvarenje se zaustavilo.

45. Isus je upitao: »Tko me je to dotaknuo?« I dok su svi nijekali da su to učinili, Petar je rekao: »Učitelju, ljudi se guraju oko tebe sa svih strana.«

46. Isus je rekao: »Netko me je dotaknuo jer osjećam da je sila izašla iz mene.«

47. Kad je žena vidjela da nije prošla nezapaženo, prišla je dršćući i pala pred Isusa. Pred svima je priznala zašto ga je dotaknula i kako je istoga trena ozdravila.

48. A Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!«

49. Dok je on još govorio, došao je netko iz kuće upravitelja sinagoge i rekao: »Tvoja je kći umrla. Nemoj više zamarati učitelja.«

50. Isus je to čuo i obratio se upravitelju: »Ne boj se! Samo vjeruj i ozdravit će.«

51. Kad je stigao u kuću, nije dopustio da itko uđe s njim osim Petra, Ivana, Jakova i roditelja umrle djevojčice.

52. Svi su prisutni plakali i tugovali za djevojčicom, a Isus im je rekao: »Prestanite plakati jer ona nije mrtva! Samo spava.«

53. No oni su mu se počeli rugati jer su znali da je umrla.

54. Isus ju je primio za ruku i povikao: »Dijete, ustani!«

55. Djevojčici se vratio duh i istoga je trenutka ustala. Isus je tada zapovjedio da joj daju nešto za jelo.

56. Njezini su roditelji ostali zaprepašteni, a on im je zapovjedio da nikome ne govore što se dogodilo.