Luka 9 BKJ

1. Tada je sazvao dvanaestoricu svojih učenika te im dao snagu i vlast nad svim đavlima, i da liječe bolesti.

2. Zatim ih je poslao propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne,

3. pa im rekao: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti imajte po dvije košulje!

4. I u koju god kuću uđete, ostanite ondje i odande pođite!

5. A oni koji vas ne prime, kad izlazite iz toga grada, otresite i prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!”

6. I pošli su: prolazili su kroz sela propovijedajući evanđelje i posvuda liječili.

7. I Herod tetrarh je dočuo o svemu što je on činio pa je bio smeten, jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih;

8. a neki da se pojavio Ilija; a drugi da je ustao jedan od starih proroka.

9. Nato je Herod rekao: “Ivanu sam ja odrubio glavu; ali tko je ovaj o kome ja slušam nešto takvo?” I želio ga je vidjeti.

10. A kad su se apostoli vratili, ispripovjedili su mu sve što su učinili. Onda ih je poveo sa sobom te se povukao nasamo, na pusto mjesto kod grada zvanog Betsaida.

11. Ali narod ga je, kad je to doznao, počeo slijediti, i on ih je primio te im govorio o kraljevstvu Božjem i ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.

12. A kada se dan počeo primicati kraju, prišla su tada dvanaestorica i rekla mu: “Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke smjestiti se i pribaviti hrane, jer smo ovdje na pustom mjestu!”

13. Ali im je on rekao: “Dajte im vi jesti!” A oni su odgovorili: “Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe; osim da mi odemo kupiti hranu za sav ovaj narod!”

14. Jer je bilo oko pet tisuća muškaraca. A on je rekao svojim učenicima: “Posjednite ih u skupine po pedeset!”

15. I tako su učinili te ih sve posjedali.

16. Tada je on uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio ih i razlomio te dao učenicima da ih stave pred mnoštvo.

17. I jeli su i svi se nasitili; a od ulomaka koji su im pretekli nakupilo se dvanaest košara.

18. I dogodilo se, dok je on nasamo molio, da su s njim bili učenici. I on ih je upitao govoreći: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”

19. Oni su odgovorili rekavši: “Ivan Krstitelj, a neki kažu Ilija, a drugi kažu da je ustao neki od starih proroka.”

20. On ih je upitao: “A što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio rekavši: “Krist Božji!”

21. A on im je strogo naložio i zapovjedio im da to nikome ne kažu,

22. govoreći: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti.”

23. A svima njima je govorio: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i slijedi me.

24. Jer onaj koji hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a onaj koji izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.

25. Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sâm sebe izgubi ili bude odbačen?

26. Jer onaj koji se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u Očevoj i svetih anđela.

27. Ali kažem vam istinu, ima nekih što ovdje stoje koji neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.”

28. I dogodilo se, oko osam dana poslije tih besjeda, da je poveo sa sobom Petra i Ivana i Jakova te se popeo na goru da bi molio.

29. I dok je molio, promijenio se izgled njegovog lica, a njegova je odjeća bila bijela i blistava.

30. I gle, razgovarala su s njim dva čovjeka. To su bili Mojsije i Ilija,

31. koji su se pojavili u slavi i govorili o njegovoj smrti koja se trebala dovršiti u Jeruzalemu.

32. Ali je Petra i one s njim bio svladao san. A kad su se probudili, ugledali su njegovu slavu i dva čovjeka koji su stajali s njime.

33. I dogodilo se, dok su se oni rastajali od njega, da je Petar rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan Iliji.” Nije znao što govori.

34. Dok je on tako govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. A kad su ušli u oblak, prestrašili su se.

35. I izašao je glas iz oblaka govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”

36. A kad je glas prestao, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli i onih dana nikome nisu ništa pričali što su vidjeli.

37. I dogodilo se, kad su sljedeći dan sišli s gore, da ga je susrelo mnogo naroda.

38. I gle, neki je čovjek iz mnoštva povikao govoreći: “Učitelju, zaklinjem te, pogledaj na moga sina! Jer mi je jedinac,

39. a evo, duh ga obuzima, pa odjednom vrišti; onda ga trese da mu izlazi pjena i lomeći ga jedva se udaljuje od njega.

40. I zaklinjao sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

41. A Isus je odgovorio rekavši: “O, nevjerni i izopačeni naraštaju, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi sina svoga ovamo!”

42. I dok je on još prilazio, đavao ga je bacio na tlo i potresao. A Isus je ukorio nečistog duha i ozdravio dječaka te ga predao njegovom ocu.

43. I svi su se divili zbog silne moći Božje. I dok su se svi čudili svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima:

44. “Neka vam ove riječi utonu u uši: Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima!”

45. Ali oni nisu razumjeli tu besjedu; i bila je skrivena od njih tako da je nisu shvatili, a bojali su se upitati ga o toj besjedi.

46. Tada se među njima pojavila misao tko bi od njih bio najveći.

47. A Isus je, znajući misao njihova srca, uzeo dijete i postavio ga pokraj sebe,

48. te im je rekao: “Onaj koji primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a onaj tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, taj će biti velik.”

49. A Ivan je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga koji u tvoje ime istjeruje đavle, i zabranili smo mu, jer te ne slijedi s nama.”

50. A Isus mu je rekao: “Nemojte mu braniti, jer tko nije protiv nas, za nas je.”

51. I dogodilo se, kad je došlo vrijeme da on bude uzet gore, on je postojano upravio svoje lice da bi otišao u Jeruzalem,

52. te poslao glasnike pred licem svojim. Oni su otišli i ušli u neko samarijansko selo kako bi pripremili za njega,

53. ali ga nisu primili jer mu je lice bilo kao da bi htio ići u Jeruzalem.

54. A kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan, rekli su: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i spali ih, kao što je i Ilija učinio?”

55. A on se okrenuo pa ih ukorio i rekao: “Vi ne znate kakva ste duha.

56. Jer Sin čovječji nije došao uništiti živote ljudi, nego ih spasiti.” Onda su otišli u drugo selo.

57. I dogodilo se, dok su išli putem, da mu je netko rekao: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”

58. A Isus mu je rekao: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu položiti.”

59. A drugomu je rekao: “Slijedi me!” Ali je on rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem pokopati svoga oca.”

60. Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi pokopaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje!”

61. A netko drugi je isto tako rekao: “Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi dopusti da se najprije oprostim sa svojim ukućanima!”

62. A Isus mu je rekao: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”