Marko 10 BKJ

1. I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao.

2. Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?”

3. A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?”

4. A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.”

5. Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis.

6. Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko.

7. Zbog toga će čovjek napustiti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju,

8. i njih dvoje će biti jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.

9. Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!”

10. A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome.

11. A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj.

12. I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.”

13. I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili.

14. A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje!

15. Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.”

16. Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih.

17. A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?”

18. A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga!

19. Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ”

20. A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.”

21. Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!”

22. A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak.

23. A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!”

24. A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

25. Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”

26. A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?”

27. A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!”

28. Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.”

29. A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja,

30. a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život.

31. Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.”

32. I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi:

33. “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima,

34. te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.”

35. Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.”

36. A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?”

37. Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!”

38. Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?”

39. A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim,

40. ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.”

41. A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana.

42. Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima.

43. Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.

44. I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.

45. Jer ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.”

46. Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.

47. A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”

48. I mnogi su mu naređivali da treba šutjeti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

49. A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!”

50. I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu.

51. A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!”

52. Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.