Marko 14 SHP

1. Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa.

2. Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

3. Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

4. Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje?

5. Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

6. A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo.

7. Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

8. Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop.

9. Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

10. Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa.

11. Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

12. Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

13. Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga

14. i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’

15. On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

16. Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

17. Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom.

18. Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

19. Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?«

20. On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom.

21. Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

22. Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

23. Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

24. I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja Novi savez.

25. Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

26. Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

27. Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano: ‘Ubit ću pastira i ovce će se razbježati.’

28. Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

29. Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

30. A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas — još ove noći — prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

31. Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

32. Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!«

33. Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio

34. pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

35. Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje.

36. Molio je: »Abba, Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

37. Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat?

38. Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

39. Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima.

40. Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

41. Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika.

42. Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

43. Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama — poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

44. Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim — taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!«

45. I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga.

46. Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili.

47. Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

48. Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama?

49. Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.«

50. A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

51. Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi,

52. ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

53. Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona.

54. Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

55. Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli.

56. Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

57. Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su:

58. »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’«

59. Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

60. Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?«

61. A Isus je šutio i nije odgovarao. Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

62. »Jesam — odgovorio je Isus — I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.«

63. Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci?

64. Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?« Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt.

65. Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

66. Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika.

67. Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

68. A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.

69. Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.«

70. A Petar je opet zanijekao. Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

71. A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

72. I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.