Marko 2 BKJ

1. A nakon nekoliko dana opet je ušao u Kapernaum. I pročulo se da je u kući.

2. I odmah su se okupili mnogi, tako da više nije bilo mjesta za sve pred vratima, i on im je propovijedao Riječ.

3. Tada su došli k njemu noseći uzetoga; nosila su ga četvorica.

4. I kako mu se zbog mnoštva nisu mogli približiti, raskrili su krov na mjestu gdje je bio; i pošto su ga prokopali, spustili su postelju na kojoj je uzeti ležao.

5. Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, opraštaju ti se grijesi!”

6. A ondje su sjedili neki pismoznanci i promišljali u svojim srcima:

7. “Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?”

8. I odmah, pošto je Isus prozreo svojim duhom da tako promišljaju u sebi, rekao im je: “Zašto promišljate to u svojim srcima?

9. Što je lakše reći uzetome: ʻOpraštaju ti se grijesiʼ, ili reći: ʻUstani, i uzmi svoju postelju i hodajʼ?

10. Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”, (govori uzetome)

11. “Tebi kažem! Ustani, i uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!”

12. I odmah je ustao, uzeo svoju postelju i izašao pred svima, tako da su svi bili zadivljeni i slavili Boga govoreći: “Nikada takvo što nismo vidjeli!”

13. Zatim je ponovo izašao k moru, i sve ono mnoštvo dolazilo je k njemu, pa ih je poučavao.

14. I prolazeći, ugledao je Levija sina Alfejeva gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

15. I dogodilo se da su s Isusom i njegovim učenicima, dok je Isus bio pri jelu u njegovoj kući, sjedili i mnogi poreznici i grešnici; doista ih je bilo mnogo i slijedili su ga.

16. A kad su ga pismoznanci i farizeji vidjeli kako jede s poreznicima i grešnicima, rekli su njegovim učenicima: “Kako to da on jede i pije s poreznicima i grešnicima?”

17. Kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

18. A učenici su Ivanovi i farizejski običavali postiti, pa su došli k njemu i pitali: “Zašto učenici Ivanovi i farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”

19. Nato im je Isus rekao: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji postiti dok je mladenac s njima? Sve dok imaju mladenca uz sebe, ne mogu postiti.

20. Ali, doći će dani kad će se mladenac uzeti od njih, i tada će u one dane postiti.

21. I nitko ne prišiva zakrpu od novog platna na staru odjeću; inače nova zakrpa razvuče staru pa nastane još gori raspor.

22. I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače mlado vino raspukne mjehove i vino se prolije te mjehovi propadnu. Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mjehove!”

23. I dogodilo se da je on na Šabat prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici počeli putem trgati klasje.

24. A farizeji su mu rekli: “Gle, zašto na Šabat čine što nije zakonom dopušteno?”

25. Nato im je on rekao: “Niste li nikada čitali što je učinio David kad je bio u potrebi te ogladnio, on i oni koji su bili s njim?

26. Kako je u dane Abijatara, velikog svećenika, ušao u kuću Božju i pojeo prinesene kruhove koje nije zakonom dopušteno jesti, osim svećenicima, te dao i onima koji su bili s njim?”

27. Tada im je rekao: “Šabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi Šabata.

28. Zato je Sin čovječji gospodar i Šabata.”