Marko 2 SHP
1. Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće.
2. Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao.
3. Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka.
4. Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju.
5. Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«
6. Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili:
7. »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«
8. A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate?
9. Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’?
10. Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe:
11. Tebi govorim — rekao je uzetome — ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!«
12. Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«
13. Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao.
14. Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom.
15. Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa.
16. Neki učitelji Zakona, farizeji, vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?«
17. A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.«
18. Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«
19. A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti.
20. Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.
21. Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća.
22. Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«
23. Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje.
24. Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«
25. A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli?
26. Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«
27. Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime.
28. Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«