Marko 4 BKJ

1. Zatim je ponovo počeo poučavati pokraj mora. I pred njim se skupilo veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, na moru, a sve je ono mnoštvo bilo uz more na kopnu.

2. Tada ih je poučavao mnogočemu u usporedbama i u svome im nauku govorio:

3. “Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati.

4. I dogodilo se, dok je sijao, da je poneko sjeme palo pokraj puta, te su došle ptice nebeske i pozobale ga.

5. A drugo je palo na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah je izniknulo jer nije imalo duboke zemlje.

6. Ali kad se sunce podiglo, izgorjelo je i, jer nije imalo korijena, osušilo se.

7. A drugo je palo među trnje, i trnje je naraslo i ugušilo ga, pa nije donijelo plod.

8. A drugo je palo na dobru zemlju i donijelo plod; poraslo je i umnožilo se te urodilo: neko tridesetostruko, a neko šezdesetostruko, a neko stostruko.”

9. Onda im je rekao: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

10. A kad je bio sâm, oni koji su bili oko njega s dvanaestoricom upitali su ga o toj usporedbi.

11. I on im je odgovorio: “Vama je dano znati otajstvo Božjeg kraljevstva, ali onima koji su vani sve biva u usporedbama:

12. da gledajući vide, a ne uvide; i slušajući čuju, a ne razumiju; da se ne obrate i grijesi im se ne oproste.”

13. Tada im je rekao: “Zar ne shvaćate ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti sve ostale usporedbe?

14. Sijač sije Riječ;

15. a ovo su oni pokraj puta, gdje je Riječ posijana; a kad oni čuju, odmah dolazi Sotona i otima Riječ što je posijana u njihovim srcima.

16. A ovi su kao oni koji su posijani na kamenitom tlu; koji, kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,

17. ali nemaju u sebi korijena, nego traju samo neko vrijeme; zatim, kad nastane nevolja ili progonstvo radi Riječi, odmah se sablazne.

18. A ovi koji su među trnje posijani slušaju Riječ,

19. ali brige ovog svijeta, i prevarljivost bogatstva, i požude za svime ostalim ulaze, uguše Riječ te postaje besplodna.

20. A ovi posijani na dobru zemlju jesu oni koji slušaju Riječ i prihvaćaju je te rađaju plod: neki tridesetostruko, neki šezdesetostruko, a neki stostruko.”

21. Onda im je rekao: “Donosi li se svijeća da bi se stavila pod mjericu ili pod postelju, a ne da bi se stavila na svijećnjak?

22. Jer nema ništa skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što bilo tajno osim da bi izašlo na vidjelo.

23. Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”

24. I rekao im je: “Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i vama koji slušate, nadodat će se.

25. Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.”

26. I govorio je: “Takvo je kraljevstvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme u zemlju;

27. i spava pa ustaje, noću i danju, a sjeme klija i raste, ni sâm ne zna kako;

28. jer zemlja sama po sebi rađa plod: prvo stabljiku, zatim klas, potom puno zrno u klasu.

29. A kad plod sazrije, odmah postavlja srp, jer je stigla žetva.”

30. I govorio je: “Čemu sliči kraljevstvo Božje? Ili s kojom ćemo ga usporedbom usporediti?

31. Ono je kao zrno gorušice koje je, kad se posije u zemlju, manje od svega sjemenja što je na zemlji;

32. ali kad je posijano, naraste i postaje veće od svega bilja te potjera velike grane, tako da se ptice nebeske mogu gnijezditi pod sjenom njegovom.”

33. I mnogim takvim usporedbama govorio im je Riječ, koliko su mogli slušati,

34. i bez usporedbe nije im govorio; a nasamo je svojim učenicima sve protumačio.

35. A istog im je dana, kad se večer spustila, rekao: “Prijeđimo na drugu stranu!”

36. I kad su raspustili mnoštvo, poveli su ga sa sobom kako je već bio u lađi. A bilo je ondje s njime i drugih lađica.

37. Onda se podigao silan olujni vjetar, i valovi su udarali u lađu, tako da se već napunila.

38. A on je bio na krmi i spavao na jastuku. Tada su ga probudili i rekli mu: “Učitelju! Zar ti ne mariš što ginemo?”

39. I on je ustao, ukorio vjetar i rekao moru: “Utihni! Smiri se!” I vjetar je prestao pa je nastala velika tišina.

40. Onda im je rekao: “Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?”

41. I jako su se preplašili te govorili jedan drugome: “Kakav je to čovjek da mu se čak i vjetar i more pokoravaju?”