Marko 5 BKJ

1. Tada su došli na drugu stranu mora u gadarenski kraj.

2. I kad je izašao iz lađe, odmah mu je iz grobnica izašao u susret neki čovjek s nečistim duhom,

3. koji je imao prebivalište u grobnicama. I nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima;

4. jer je često bio vezan okovima i lancima, ali je pokidao lance i potrgao okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5. I neprestano je, noću i danju, bio po gorama i po grobnicama; vrištao je i sâm sebe rezao kamenjem.

6. Ali kad je izdaleka opazio Isusa, dotrčao je i iskazao mu štovanje

7. te je povikao jakim glasom i rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te Bogom, ne muči me!”

8. Jer mu je rekao: “Izađi, nečisti duše, iz ovog čovjeka!”

9. Tada ga je upitao: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio rekavši: “Ime mi je Legija, jer nas je puno.”

10. I preklinjao ga je mnogo da ih ne istjera iz tog kraja.

11. A ondje je blizu gora paslo veliko krdo svinja.

12. I svi su ga đavli preklinjali govoreći: “Pošalji nas u svinje da u njih uđemo!”

13. I odmah im je Isus dopustio. I nečisti su duhovi izašli i ušli u svinje, i krdo se, a bilo je oko dvije tisuće svinja, sjurilo niz padinu u more te se podavilo u moru.

14. A oni koji su pasli svinje, pobjegli su i razglasili to po gradu i po zaseocima. I ljudi su izašli vidjeti ono što se dogodilo.

15. Tada su došli k Isusu i vidjeli onoga koji je bio opsjednut đavlom i imao Legiju gdje sjedi već odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.

16. A koji su to vidjeli, ispričali su im što se dogodilo s onim koji je bio opsjednut đavlom, i u vezi onih svinja.

17. I počeli su ga moliti da ode iz njihovih područja.

18. A kad je ulazio u lađu, onaj koji je bio opsjednut đavlom molio ga je da bude s njim,

19. ali mu Isus nije dopustio, već mu je rekao: “Pođi svojoj kući, k svojima i javi im koliko ti je toga Gospodin učinio i smilovao ti se!”

20. I on je otišao te počeo razglašavati u Dekapolu koliko toga mu je Isus učinio; i svi su se čudili.

21. I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora.

22. I, gle, došao je jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu,

23. te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!”

24. Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i naguravalo ga.

25. A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi

26. i mnogo propatila od brojnih liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore,

27. kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće.

28. Jer je govorila: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću!”

29. I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke.

30. A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?”

31. A učenici su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo nagurava, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ”

32. Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila.

33. A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu.

34. A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!”

35. Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?”

36. Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”

37. I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.

38. Tada je došao do kuće nadstojnika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali.

39. I kad je ušao, rekao im je: “Zašto bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!”

40. Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica.

41. Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”

42. I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju.

43. A on im je strogo naložio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.