Marko 5 SHP

1. Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje.

2. Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh.

3. Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima.

4. Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati.

5. Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

6. Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena.

7. Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.«

8. Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

9. A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?« Odgovorio mu je: »Zovem se Legija jer nas ima mnogo.«

10. Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

11. Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja.

12. Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.«

13. I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

14. Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo.

15. Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili.

16. Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama.

17. Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

18. Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

19. No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

20. Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

21. Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera.

22. Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge.

23. Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

24. Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

25. Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina.

26. Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore.

27. Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača.

28. Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.«

29. I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila.

30. Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

31. Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

32. No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio.

33. Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu.

34. Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

35. Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

36. No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

37. I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu — Jakovljevom bratu.

38. Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču.

39. Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.«

40. Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici.

41. Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!« — što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!«

42. Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni,

43. a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.