Marko 6 SHP

1. Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili.

2. Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda?

3. Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

4. Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.«

5. I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih.

6. Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

7. Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima.

8. Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac.

9. Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.«

10. Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada.

11. Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

12. Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote.

13. Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

14. Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.«

15. Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

16. Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

17. Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa.

18. Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.«

19. Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla

20. jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

21. Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji.

22. Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.«

23. Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

24. Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?« A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

25. Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

26. Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ.

27. Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu.

28. Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci.

29. Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

30. Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali.

31. Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

32. Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi.

33. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika.

34. Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

35. Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno.

36. Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

37. On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

38. Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

39. Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama.

40. Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset.

41. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu.

42. Svi su jeli i nasitili se.

43. Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe.

44. A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

45. Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama.

46. Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

47. Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu.

48. Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu.

49. Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati.

50. On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!«

51. Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni.

52. Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

53. Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu.

54. Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa.

55. Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi.

56. Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.