Marko 7 BKJ

1. Zatim su se skupili kod njega farizeji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jeruzalema,

2. i kad su vidjeli neke od njegovih učenika gdje jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, okrivili su ih.

3. Jer farizeji i svi Židovi ne jedu ništa ako prije ne operu ruke, držeći se predaje starih.

4. I s tržnice ne jedu ako se ne operu. I još je mnogo drugoga što su prihvatili te drže: pranje čaša, i lonaca, mjedenog posuđa i stolova.

5. Tada su ga farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto se tvoji učenici ne ponašaju po predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”

6. On je odgovorio rekavši im: “Dobro je prorokovao Izaija o vama, licemjeri; kao što je zapisano: ʻOvaj me narod usnama poštuje, a srce je njihovo daleko od mene.

7. Ali me uzalud štuju poučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.ʼ

8. Jer ste ostavili zapovijed Božju, držite predaju ljudsku: pranje lonaca i čaša, i mnogo drugog tomu sličnog činite.”

9. Onda im je rekao: “Lijepo! Odbacujete zapovijed Božju da biste sačuvali vlastitu predaju.

10. Jer je Mojsije govorio: ʻPoštuj oca svoga i majku svoju!ʼ i: ʻTko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!ʼ

11. Ali vi govorite: ʻAko čovjek kaže ocu ili majci: Ono što bi ti od mene moglo koristiti, korban je, to jest dar, tada je slobodan.ʼ

12. I ništa mu više ne dopuštate učiniti za svoga oca ili svoju majku,

13. ukidajući Riječ Božju svojom predajom koju ste vi predali. I mnogo tomu sličnog činite.”

14. I kad je dozvao sve te ljude k sebi, govorio im je: “Poslušajte me svi i shvatite!

15. Nema ništa izvan čovjeka što bi ga, ulazeći u njega, moglo onečistiti, nego što iz njega izlazi, ono onečišćuje čovjeka.

16. Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”

17. A kad je od naroda otišao i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali u vezi te usporedbe.

18. Tada im je rekao: “Zar ste i vi tako nerazumni? Ne uviđate li da sve što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti,

19. jer mu ne ulazi u njegovo srce nego u trbuh i odlazi u zahod, čisteći tako sva jela?”

20. Onda je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to onečišćuje čovjeka.

21. Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,

22. krađe, pohlepa, opakost, prijevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, ludost.

23. Sva ova zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”

24. Zatim je ustao i otišao odande na granice Tira i Sidona, te ušao u neku kuću; nije želio da to netko sazna, ali se nije mogao sakriti,

25. jer je neka žena, čija je kćerkica imala nečistog duha, čula za njega i došla te pala pred njegove noge.

26. Ta je žena bila Grkinja, Sirofeničanka rodom; i zaklinjala ga je da istjera đavla iz njezine kćeri.

27. Ali joj je Isus rekao: “Pusti najprije da se nasite djeca; jer nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!”

28. A ona je odgovorila i rekla mu: “Da, Gospodine, ali i psići pod stolom jedu od dječjih mrvica.”

29. Nato joj je rekao: “Zbog te riječi idi, izašao je đavao iz tvoje kćeri!”

30. A kad je došla svojoj kući, našla je da je đavao izašao, a njezina je kći ležala na postelji.

31. Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola.

32. I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku.

33. A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika.

34. I kad je pogledao u nebo, uzdahnuo je te mu rekao: “Effatha!”, to jest: “Otvori se!”

35. I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio.

36. I naložio im je da nikome ne govore; ali što im je više nalagao, oni su to još više razglašavali

37. i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemima da govore!”