Marko 9 BKJ

1. I govorio im je: “Uistinu vam kažem da ima nekih ovdje nazočnih koji neće okusiti smrt dok ne vide da kraljevstvo Božje dolazi sa snagom.”

2. A nakon šest dana Isus je uzeo sa sobom Petra, Jakova i Ivana pa ih je same odveo na visoku goru, u osamu. I preobrazio se pred njima.

3. I njegova je odjeća postala sjajna, jako bijela, poput snijega, kakvu nijedan bjelilac na zemlji ne može izbijeliti.

4. I pojavili su im se Ilija s Mojsijem, te su razgovarali s Isusom.

5. A Petar je progovorio te rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi i jedan Mojsiju i jedan Iliji.”

6. Jer nije znao što reći, jer su bili jako prestrašeni.

7. Tada se pojavio oblak koji ih je zasjenio: i glas je došao iz oblaka, govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!”

8. I odjednom, kad su pogledali naokolo, nisu više vidjeli nikoga sa sobom nego samo Isusa.

9. A kad su silazili s gore, naložio im je da nikome ne govore što su vidjeli, dok Sin čovječji ne uskrsne od mrtvih.

10. I zadržali su tu riječ među sobom, pitajući jedan drugoga što bi trebalo značiti “uskrsnuti od mrtvih”.

11. Onda su ga upitali govoreći: “Zašto pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?”

12. A on im je odgovorivši rekao: “Ilija uistinu dolazi prvi i sve će obnoviti; i isto tako je zapisano o Sinu čovječjem da mora mnogo pretrpjeti i biti prezren.

13. Ali kažem vam da je Ilija doista došao i učinili su s njime što god su poželjeli, kao što je zapisano o njemu.”

14. A kad je došao k svojim učenicima ugledao je oko njih veliko mnoštvo i pismoznance kako se s njima prepiru.

15. I čim su ga svi oni ljudi opazili, jako su se zadivili te su potrčali pozdraviti ga.

16. A on je upitao pismoznance: “Što se to prepirete s njima?”

17. A jedan iz mnoštva mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha;

18. i gdje god ga uhvati, razdire ga, a on se pjeni i škripi svojim zubima i sahne. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, i nisu mogli.

19. On mu je odgovorio rekavši: “O, naraštaju nevjerni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite ga k meni!”

20. Zatim su ga doveli k njemu. I čim ga je ugledao, duh ga je odmah počeo trzati, i dječak je pao na zemlju, valjao se i pjenio.

21. Nato je Isus upitao njegovog oca: “Koliko je vremena prošlo otkad mu se to događa?” A on je odgovorio: “Od djetinjstva!

22. I često ga baca u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako nešto možeš učiniti, imaj samilosti prema nama i pomozi nam!”

23. Isus mu je rekao: “Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje!”

24. A dječakov je otac odmah povikao, i sa suzama rekao: “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!”

25. Kad je Isus vidio da su se ljudi strčali, ukorio je nečistog duha govoreći mu: “Duše, nijemi i gluhi, ja ti naređujem, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!”

26. I duh je povikao te ga jako zatresao i izašao; a dječak je bio kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro.

27. Ali ga je Isus uzeo za ruku, podigao ga i on je ustao.

28. A kad je ušao u kuću, njegovi su ga učenici nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”

29. A on im je odgovorio: “Ova vrsta ne može izaći ni na koji način, osim pomoću molitve i posta!”

30. Onda su otišli odande i prolazili kroz Galileju, a on nije htio da netko to sazna,

31. jer je poučavao svoje učenike i govorio im: “Sin čovječji predan je u ruke ljudi, i oni će ga ubiti, i nakon što bude ubijen, treći će dan uskrsnuti.”

32. Ali oni nisu razumjeli tu besjedu, a bojali su se pitati ga.

33. Tada je došao u Kapernaum; a kad je bio u kući, upitao ih je: “Što ste to među sobom putem raspravljali?”

34. Ali su oni šutjeli, jer su putem među sobom raspravljali tko je najveći.

35. Zatim je sjeo, pozvao dvanaestoricu pa im rekao: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga.”

36. I uzeo je dijete i postavio ga usred njih; i kad ga je uzeo u svoje naručje, rekao im je:

37. “Onaj koji primi jedno od ovakve djece u moje ime, mene prima; a onaj koji mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.”

38. A Ivan mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga kako izgoni đavle u tvoje ime, a ne slijedi nas, pa smo mu zabranili jer nas ne slijedi.”

39. Ali Isus je rekao: “Ne branite mu! Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i olako mogao govoriti zlo o meni.

40. Jer tko nije protiv nas, za nas je.

41. Jer onaj koji će vam u moje ime, jer ste Kristovi, dati za piti čašu vode, uistinu vam kažem, neće izgubiti svoju nagradu.

42. A svaki koji sablazni jednog od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje mu je da objesi mlinski kamen oko svoga vrata i baci se u more.

43. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je sakatom u život ući, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi;

44. gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

45. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je kljastu u život ući, nego s obje noge biti bačen u pakao, oganj neugasivi;

46. gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

47. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje, nego li s oba oka biti bačen u pakao ognjeni;

48. gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

49. Jer će svaki biti ognjem posoljen i svaka će se žrtva solju posoliti.

50. Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, i budite u miru jedan s drugim!”