Matej 14 BKJ

1. U ono je vrijeme Herod tetrarh čuo glas o Isusu

2. pa je rekao svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! Uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”

3. Jer Herod je uhitio Ivana te ga svezao i bacio u tamnicu radi Herodijade, žene svoga brata Filipa;

4. jer mu je Ivan rekao: “Nije ti zakonom dopušteno imati je!”

5. A kad ga je htio ubiti, bojao se mnoštva jer su ga držali za proroka.

6. Ali kad se slavio Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred njima i ugodila Herodu.

7. Zato joj je uz zakletvu obećao dati što god zamoli.

8. A ona je, unaprijed upućena od svoje majke, rekla: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”

9. Nato se kralj ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su s njim bili pri jelu, zapovjedio je da joj se preda.

10. Zatim je poslao da se Ivanu odrubi glava u tamnici,

11. i njegovu glavu donijeli na pladnju pa je predali djevojci, a ona ju je odnijela svojoj majci.

12. Onda su došli njegovi učenici, uzeli tijelo i pokopali ga, te otišli i izvijestili Isusa.

13. Kad je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo. A kad je narod to čuo, slijedio ga je pješice iz gradova.

14. Tada je Isus izašao, ugledao veliko mnoštvo, te se sažalio nad njima i ozdravio im bolesnike.

15. A kad se spustila večer, prišli su mu njegovi učenici govoreći: “Ovo je pusto mjesto i već je kasno; otpusti mnoštvo da mogu ići u sela i kupiti sebi namirnice.”

16. A Isus im je rekao: “Ne trebaju otići; vi im dajte jesti.”

17. A oni su mu rekli: “Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.”

18. Tada je on rekao: “Donesite mi ih ovamo!”

19. I zapovjedio je mnoštvu da sjedne na travu, pa je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio te razlomio i dao kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

20. I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih ulomaka skupili su dvanaest punih košara.

21. A onih što su jeli bilo je oko pet tisuća muškaraca, pored žena i djece.

22. I odmah je Isus primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu, dok je on otpuštao mnoštvo.

23. I kad je otpustio mnoštvo, popeo se na goru, nasamo, da se moli. A kad se spustila večer bio je tamo sâm.

24. Ali je lađa već bila nasred mora, bacana valovima, jer je vjetar bio suprotan.

25. A za četvrte noćne straže Isus je pošao k njima hodajući po moru.

26. A kad su ga učenici ugledali kako hoda po moru, uznemirili su se, govoreći: “To je duh!” I od straha su vrisnuli.

27. Ali im je Isus odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!”

28. A Petar mu je odgovorivši rekao: “Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi.”

29. A on je rekao: “Dođi!” I kad je Petar izašao iz lađe, hodao je po vodi da dođe k Isusu.

30. Ali kad je ugledao žestok vjetar, uplašio se i pošto je počeo tonuti, povikao je govoreći: “Gospodine, spasi me!”

31. A Isus je odmah pružio ruku i uhvatio ga pa mu rekao: “O malovjerni, zašto si posumnjao?”

32. I čim su ušli u lađu, vjetar je prestao.

33. Nato su se oni u lađi primakli te mu iskazali štovanje govoreći: “Doista, ti si Sin Božji!”

34. I kad su preplovili, došli su u genezaretski kraj.

35. A čim su ga ljudi iz onog mjesta prepoznali, razglasili su po svoj onoj okolici i donosili mu sve bolesnike,

36. te ga zaklinjali da se samo dotaknu ruba njegove odjeće. I svi koji su se dotaknuli, potpuno su ozdravili.