Matej 9 BKJ

1. A on je ušao u lađu, prešao na drugu stranu i došao u svoj grad.

2. I gle, donijeli su mu uzetog čovjeka koji je ležao na postelji. A kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, raspoloži se, oprošteni su ti grijesi!”

3. I gle, neki su od pismoznanaca rekli u sebi: “Ovaj huli!”

4. A Isus je, znajući njihove misli, rekao: “Zašto vi smišljate zlo u svojim srcima?

5. Jer što je lakše reći: ʻOprošteni su ti grijesiʼ, ili reći: ʻUstani i hodajʼ?

6. Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” Tada je rekao uzetome: “Ustani, uzmi svoju postelju i pođi svojoj kući!”

7. I ustao je te otišao svojoj kući.

8. A kad je mnoštvo to vidjelo, čudilo se i slavilo Boga koji je takvu vlast dao ljudima.

9. I kad je Isus odlazio odande, ugledao je čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u poreznom uredu pa mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

10. I dogodilo se, dok je Isus u kući sjedio pri jelu, gle, mnogi su poreznici i grešnici došli i sjeli s njim i njegovim učenicima.

11. A kad su to vidjeli farizeji, rekli su njegovim učenicima: “Zašto vaš Učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”

12. Ali kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.

13. Nego idite i naučite što znači: ʻMilosrđe hoću, a ne žrtvuʼ, jer nisam došao zvati pravednike na pokajanje, nego grešnike.”

14. Tada su k njemu došli Ivanovi učenici, govoreći: “Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?”

15. A Isus im je odgovorio: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji tugovati dok je s njima mladenac? Ali doći će dani kada će se mladenac uzeti od njih, i tada će postiti!

16. Nitko ne stavlja zakrpu od novog platna na staru odjeću, jer ta zakrpa razvuče odjeću pa nastane još gori raspor.

17. Niti se ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače se mjehovi raspuknu i vino se prolije, a mjehovi propadnu; nego se mlado vino ulijeva u nove mjehove pa se oboje sačuva.”

18. Dok im je to govorio, gle, došao je neki glavar te mu iskazao štovanje govoreći: “Moja kći je upravo umrla, ali dođi i položi svoju ruku na nju, i oživjet će.”

19. Nato je Isus ustao i pošao za njim, i s njim njegovi učenici.

20. I gle, došla je iza njega neka žena koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi pa se dotakla ruba njegove odjeće,

21. jer je u sebi rekla: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću.”

22. Ali se Isus okrenuo i kad ju je spazio, rekao je: “Kćeri, ohrabri se, vjera te tvoja ozdravila!” I žena je od tog časa ozdravila.

23. A kad je Isus ušao u glavarevu kuću i ugledao svirače i ljude kako buče,

24. rekao im je: “Odstupite, djevojčica nije umrla, nego spava!” A oni su mu se podsmjehivali.

25. A kad su ljude istjerali, on je ušao te ju uhvatio za ruku, i djevojčica je ustala.

26. I glas se o tome proširio po cijelom onom području.

27. A kad je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Sine Davidov, smiluj nam se!”

28. A kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” Oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine!”

29. Tada se dotaknuo njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri!”

30. I oči su im se otvorile; i Isus im je strogo naložio govoreći: “Pazite da nitko ne dozna!”

31. Ali su oni, pošto su otišli, proširili glas o njemu po svom onom kraju.

32. Dok su oni izlazili, gle, doveli su mu nijema čovjeka, opsjednuta đavlom.

33. A kad je đavao bio istjeran, nijemi je progovorio, a mnoštvo se čudilo govoreći: “Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu!”

34. Ali su farizeji rekli: “On izgoni đavle pomoću kneza đavolskog!”

35. I obilazio je Isus sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

36. Ali kad je vidio mnoštvo, sažalio se nad njima jer su bili klonuli i raspršeni, kao ovce bez pastira.

37. Tada je svojim učenicima rekao: “Žetva je doista velika, a radnika je malo.

38. Zato molite Gospodara žetve da bi poslao radnike u svoju žetvu!”