Mihej 7 BKJ

1. Jao meni! Jer sam kao oni koji su pobrali ljetne plodove, kao oni koji pabirče poslije berbe grožđa: nema više grozdova za pojesti; duša moja žudi za prvinama plodova!

2. Dobar čovjek je iščeznuo sa zemlje: nema nijednog pravednog među ljudima! Svi vrebaju krv, svaki mrežom lovi brata svoga.

3. Da objema rukama usrdno čine zlo: knez zahtjeva i sudac zahtjeva mito, i velikaš, on opačinu svoju izušćuje da je mogu umotati.

4. Najbolji od njih je kao drač, najčestitiji je gori od trnovite živice. Dan stražara tvojih i pohođenja tvoga dolazi, sada će se smesti.

5. Ne vjerujte u prijatelja, ne pouzdajte se u vođu; čuvaj vrata usta svojih od one što leži u tvom naručju.

6. Jer sin osramoćuje oca svoga, kćerka protiv majke ustaje, snaha protiv svoje svekrve, čovjeku su neprijatelji ljudi iz kuće njegove.

7. Stoga ću ja gledati prema GOSPODU, čekati na Boga spasenja mog, Bog moj mene će čuti.

8. Ne raduj se nad mojom nevoljom, neprijatelju moj, ako sam pao, ustat ću; ako sjedim u tminama, GOSPOD će mi biti svjetlost.

9. Podnosit ću jarost GOSPODNJU, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok ne prosudi moj slučaj i izvrši mi presudu; izvest će me na svjetlost te ću gledati pravednost njegovu.

10. Tada će ona koja je moj neprijatelj vidjeti to, i sramota će je prekriti, nju koja mi je govorila: “Gdje je GOSPOD, tvoj Bog?” Moje će je oči promatrati: sada će ona biti zgažena kao blato na ulicama.

11. U dan u koji će zidovi tvoji biti sazidani, u taj dan udaljit će se ukaz nadaleko!

12. U taj dan doći će i k tebi i od zemlje asirske, i od utvrđenih gradova, i od utvrde sve do rijeke, od mora do mora, i od planine do planine.

13. Štoviše zemlja će opustjeti zbog onih koji žive tamo, zbog ploda djela njihovih.

14. Pasi svoj narod prutom svojim, stado baštine svoje, koje usamljeno živi u šumi, usred Karmela. Neka pasu u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!

15. Kao u dane tvoga izlaska iz zemlje egipatske, pokazat ću mu čudesa!

16. Narodi će ih vidjeti i bit će posramljeni uza svu svoju moć; stavit će ruku svoju na usta svoja, uši će im oglušiti.

17. Lizat će prašinu kao zmija, izgmizat će iz rupa svojih kao crvi zemaljski. Prestrašit će se GOSPODA, Boga našega, i bojat će se zbog tebe.

18. Tko je Bog kao ti, koji prašta nepravdu, koji prelazi preko prijestupa ostatka baštine svoje? On ne zadržava srdžbu svoju zauvijek, zato što on uživa u milosrđu.

19. Iznova, sažalit će se nad nama; on će pokoriti naše nepravde; i ti ćeš baciti sve grijehe naše u dubine morske!

20. Ti ćeš Jakovu izvršiti ono što je istina, i milosrđe Abrahamu, kako si se zakleo očevima našim od davnih dana.