Nehemija 1 BKJ

1. Riječi Nehemije, sina Hakalijina. I dogodilo se, mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam ja bio u dvoru u Šušanu,

2. da je došao Hanani, jedan od moje braće, on i neki ljudi iz Jude pa sam ih ja zapitao o Židovima što su umakli i koji su preživjeli sužanjstvo, i o Jeruzalemu.

3. Nato su mi odgovorili: “Ostatak što je preživio sužanjstvo tamo u zemlji u velikoj su nevolji i sramoti. I zidine Jeruzalema su srušene, a vrata njegova su ognjem spaljena.”

4. I dogodilo se, kad sam čuo ove riječi, da sam sjeo i zaplakao te tugovao danima, postio i molio se pred Bogom nebeskim.

5. I rekao sam: “Zaklinjem te, GOSPODE Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji držiš Savez i milosrđe za one koji te ljube i obdržavaju zapovijedi tvoje!

6. Neka uho tvoje bude pozorno i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svoga koju ja sada molim pred tobom, danju i noću, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i priznajem grijehe sinova Izraelovih koje smo sagriješili protiv tebe; i ja i kuća oca mojega sagriješili smo!

7. Postupali smo jako pokvareno protiv tebe, i nismo držali zapovijedi, ni odredbe ni prosudbe koje si ti zapovjedio Mojsiju, svome slugi.

8. Sjeti se, zaklinjem te, riječi koje si ti zapovjedio Mojsiju, svome slugi govoreći: ‘Ako vi činite prijestupe, ja ću vas razasuti među narode;

9. ali ako se obratite k meni i čuvate moje zapovijedi i izvršavate ih, premda su neki od vas bili prognani do nakraj neba, pa ipak ću ih ja sakupiti odande i odvesti ih na mjesto koje sam ja izabrao da ondje postavim ime svoje.’

10. A oni su tvoje sluge i tvoj narod, kojega si otkupio svojom velikom snagom i svojom snažnom rukom.

11. Gospodine, zaklinjem te, neka uho tvoje bude pozorno na molitvu sluge tvoga i na molitvu slugu tvojih, koji se žele bojati imena tvoga; i daj danas uspjeha, molim te, svome slugi i udijeli mu milosrđe pred licem ovog čovjeka.” Naime, ja sam bio kraljev peharnik.