Nehemija 13 BKJ

1. U taj dan čitali su knjigu Mojsijevu narodu koji je slušao i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju ući u zajednicu Božju zauvijek,

2. zato što nisu izašli u susret sinovima Izraelovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama protiv njih da ih on prokune, ali je naš Bog okrenuo kletvu u blagoslov.

3. I dogodilo se, kada su čuli Zakon, da su odvojili iz Izraela sve mješovito mnoštvo.

4. A još prije toga svećenik Elijašib, pošto je imao nadgledništvo nad odajom Doma Boga našega, bio je srodnik s Tobijom

5. pa je za njega pripremio veliku odaju gdje su prethodno ostavljali jestive žrtve, tamjan, posuđe, desetine od žita, mošta i ulja, što je bilo zapovjeđeno da bude darovano za Levite, pjevače i vratare; zatim i prinosi svećenika.

6. Ali u sve to vrijeme ja nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao do kralja; a poslije stanovitih dana zadobio sam otpust od kralja.

7. Zatim sam došao u Jeruzalem i saznao za zlo djelo što je Elijašib učinio za Tobiju pripremivši mu odaju u predvorjima Doma Božjega.

8. I to me je jako ojadilo: stoga sam izbacio sve pokućstvo Tobijino van iz odaje.

9. Tada sam zapovjedio, te su očistili odaje, zatim sam onamo ponovo unio posuđe Doma Božjega s jestivim žrtvama i tamjanom.

10. Zatim sam shvatio da se nisu davali Levitima njihovi obroci jer su se Leviti i pjevači, što obavljaju posao, bili razbježali svaki u svoje polje.

11. Tada sam prekorio glavare te rekao: “Zašto je Dom Božji napušten?” Zatim sam ih sakupio i postavio ih na njihova mjesta.

12. Tada je sva Juda donosila desetinu od žita, mošta i ulja u riznice.

13. I postavio sam rizničare nad riznicama, svećenika Šelemiju, pismoznanca Zadoka i od Levita Pedaju, a pored njih bio je Hanan, sin Zakura, sina Matanijina; jer su njih smatrali vjernima; a njihova je služba bila da dijele svojoj braći.

14. Sjeti me se, Bože moj, u svezi toga: nemoj izbrisati moja dobra djela koja sam učinio za Dom Boga svojega i za službu u njemu.

15. U one sam dane vidio u Judi neke koji gaze u tijescima na Šabat; i nosili su snopove te tovarili na magarce, kao i vino, grožđe i smokve i svakovrsne terete koji su unosili u Jeruzalem na dan Šabata. I svjedočio sam protiv njih u taj dan kada su prodavali namirnice.

16. Tamo su boravili i ljudi iz Tira koji su donosili ribu i svakovrsnu robu te je prodavali na Šabat sinovima Judinim, i u Jeruzalemu.

17. Tada sam prekorio Judine plemiće te im rekao: “Kakvo je to zlo djelo koje vi činite i oskvrnjujete dan Šabata?

18. Nisu li to činili očevi vaši te je Bog naš doveo sva ova zla na nas i na ovaj grad? A sada vi umnažate gnjev na Izrael oskvrnjujući Šabat.”

19. I dogodilo se, da kad se prije Šabata počeo spuštati mrak na jeruzalemska vrata, da sam zapovjedio da se zatvore vrata te sam naredio neka se ne otvaraju sve do iza Šabata! I nekoliko svojih slugu postavio sam na vrata da se ne unosi nikakav teret na dan Šabata.

20. Tako su jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili izvan Jeruzalema.

21. Tada sam posvjedočio protiv njih i rekao im: “Zašto vi noćite pod zidom? Ako to ponovo učinite, dignut ću ruke na vas!” Od toga vremena nadalje nisu više dolazili na Šabat.

22. I zapovjedio sam Levitima da se očiste i da dođu čuvati gradska vrata, da se posveti dan Šabata. Sjeti me se, Bože moj, i u svezi toga i poštedi me po veličanstvenom milosrđu svome!

23. A ja sam u one dane vidio i Židove koji su se oženili Ašdođankama, Amonkama i Moapkama.

24. I njihovi sinovi govorili su napola ašdodski i nisu znali govoriti židovski, nego jezikom ovoga ili onoga naroda.

25. Zatim sam ih ukorio i proklinjao ih, a neke od njih sam tukao, čupao im kose i zaklinjao ih Bogom, govoreći: “Ne davajte svoje kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove ili za sebe!

26. Nije li Salomon, kralj Izraelov u tome sagriješio? Premda među mnogim narodima nije bilo kralja poput njega i bio je ljubljen od Boga svojega te ga je Bog postavio kraljem nad cijelim Izraelom, ali su čak i njega žene tuđinke navele da griješi!

27. Trebamo li onda vas slušati da i mi počinjemo činiti ovo veliko zlo, da prestupamo protiv Boga našega ženeći se ženama tuđinkama?”

28. A jedan od sinova Jojade, sina Elijašiba velikog svećenika, bio je zet Sanbalatu Horonjaninu. Stoga sam ga otjerao od sebe.

29. Sjeti ih se, Bože moj, jer su oskvrnuli svećeništvo i savez svećenički i Levitski.

30. Tako sam ih očistio od svega tuđinskoga i odredio dužnosti svećenicima i Levitima, svakome u njegovom poslu.

31. I za prinose drva, u određeno vrijeme, i za prvine. Sjeti me se, Bože moj, za dobro!