Nehemija 13 SHP

1. Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu.

2. A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov.

3. Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.

4. Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom,

5. dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike.

6. Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak

7. i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama.

8. To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe.

9. Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan.

10. A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja.

11. Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta.

12. Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja.

13. Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći.

14. Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu.

15. U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana.

16. Ljudi iz Tira, koji su živjeli u Jeruzalemu, donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima.

17. Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora?

18. Nisu li tako postupali vaši preci pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.«

19. Kad se večer uoči dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke svoje ljude da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora.

20. Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema.

21. Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora.

22. Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim. Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi.

23. U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab.

24. Polovina je njihove djece govorila jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znala govoriti judejski.

25. Upozoravao sam ih i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi.

26. Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem cijeloga Izraela. No strankinje su čak i njega navele na grijeh.

27. A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni svome Bogu jer se ženite strankinjama.«

28. Jedan od sinova Jojade, sina vrhovnog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe.

29. Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita.

30. Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu.

31. Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova. Bože moj, sjeti me se po dobru.