Nehemija 9 BKJ

1. Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca sakupili su se sinovi Izraelovi posteći i u kostrijeti i posuti zemljom.

2. Zatim su se oni od sjemena Izraelovog odvojili od svih tuđinaca: ustali su i priznavali svoje grijehe i nepravde svojih očeva.

3. I podigli su se na svome mjestu te čitali knjigu Zakona GOSPODA, Boga svojega, četvrtinu dana; a za druge četvrtine su priznavali grijehe i iskazivali štovanje GOSPODU, Bogu svome.

4. Zatim su stali na stepenice, od Levita: Ješua i Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani, te su zavapili jakim glasom GOSPODU, Bogu svome.

5. Tada su Leviti, Ješua i Kadmiel, Bani, Hašabnija, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: “Ustanite i blagoslivljajte GOSPODA, Boga vašega, uvijek i zauvijek! I neka bude blagoslovljeno tvoje slavno ime koje je uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale.

6. Ti, baš ti si GOSPOD, jedini! Ti si stvorio nebo, nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti sve održavaš, i vojska nebeska tebe štuje.

7. Ti si, GOSPOD, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura kaldejskoga i dao mu ime Abraham.

8. I našao si srce njegovo vjerno pred sobom i sklopio si Savez s njim da daš zemlju kanaansku, hetitsku, amorejsku i perižansku, i jebusejsku i girgašansku, da je daš, kažem, njemu i sjemenu njegovu te si izvršio riječi svoje, jer si ti pravedan.

9. I vidio si nevolju očeva naših u Egiptu i vapaj si njihov čuo kraj Crvenog mora.

10. Pokazao si znakove i čudesa na faraonu i na svim slugama njegovim, i na svom narod zemlje njegove; jer si znao da su postupali oholo protiv njih. Tako si sebi stekao ime kakvo je ono dan danas.

11. Ti si more pred njima razdvojio tako da su prešli usred mora po suhoj zemlji. A progonitelje si njihove u dubine bacio kao kamen među vode silne.

12. Štoviše ti si ih vodio stupom oblaka danju, a noću stupom ognjenim, svjetleći im po putu kojim su trebali ići.

13. Sišao si na goru Sinajsku i s neba si s njima govorio; i dao si im pravedne prosudbe, istinite zakone, dobre odredbe i zapovijedi.

14. Obznanio si im svoj sveti Šabat, i zapovjedio im propise, odredbe i zakone po ruci Mojsija, sluge svoga.

15. I s neba si im kruh davao za njihovu glad, a za njihovu žeđ iz stijene si im vodu izveo i obećao si im da uđu da zaposjednu zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati.

16. Ali su oni i očevi naši postupali oholo i otvrdnuli vratove svoje i zapovijedi tvoje nisu slušali.

17. Odbili su poslušati, i nisu promišljali o čudesima tvojim što si ih među njih učinio; no otvrdnuli su vratove svoje, i u buntovništvu svome odredili su predvodnika da se u ropstvo svoje vrate. Ali ti si Bog spreman na opraštanje, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velik u dobroti: i nisi ih napustio!

18. Da, kad su načinili lijevano tele i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta!’ I počinili su velika izazivanja,

19. a ti ih nisi u svome mnogostrukom milosrđu napustio u pustinji: stup od oblaka nije pred njima odstupao danju da ih vodi putem, niti stup ognjeni noću da im pokaže svjetlo i put kojim su trebali ići.

20. Dao si im i svoga dobrog duha da ih uputiš i nisi uskratio manu svoju njihovim ustima, i vodu si im dao za žeđ njihovu.

21. Da, četrdeset godina održao si ih u pustinji, tako da im ništa nije nedostajalo: i odijelo im nije ostarilo i noge im nisu oticale.

22. Štoviše dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih po krajevima: tako da su zaposjeli zemlju Sihona, i zemlju kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga.

23. I sinove si njihove umnožio kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si obećao očevima njihovim da će ući u nju da je zaposjednu.

24. Tako su sinovi ušli i zaposjeli zemlju, a ti si pred njima pokorio stanovnike te zemlje, Kanaance, s kraljevima njihovim i ljudima te zemlje, i predao si ih u ruke njihove da rade s njima što požele.

25. I osvojili su utvrđene gradove i zemlju plodnu i zaposjeli kuće pune svakog dobra, iskopane zdence, vinograde, maslinike i stabala voćaka u izobilju tako da su jeli i nasitili se i udebljali se te se nauživali u tvojoj velikoj dobroti.

26. Unatoč tome postali su neposlušni i pobunili se protiv tebe, i Zakon su tvoj bacili iza leđa svojih te pogubili proroke tvoje koji su svjedočili protiv njih da bi se tebi vratili, i jako su izazivali.

27. Stoga si ih predao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. A u vrijeme nevolje svoje, kad su tebi zavapili, ti si ih s neba uslišio i u mnogostrukom milosrđu svome dao si im spasitelje, koji su ih spasili iz ruku neprijatelja njihovih.

28. Ali kad su se smirili, ponovo su pred tobom zlo činili, stoga si ih ti puštao u ruke neprijatelja njihovih tako da su vladali nad njima. Ipak kad su se obratili i zavapili k tebi, ti si ih s neba uslišio: i mnogo si ih puta izbavio po milosrđu svojemu.

29. I svjedočio si protiv njih da bi ih ponovo vratio tvome Zakonu: no oni su postupali oholo i nisu slušali zapovijedi tvoje te su griješili protiv tvojih prosudbi (koje kad neki čovjek izvršava, živjet će po njima). Ramena su izvlačili, otvrdnuli vratove svoje i nisu htjeli slušati.

30. A ipak ti si ih mnogo godina podnosio i svjedočio si svojim duhom protiv njih po prorocima svojim; no uho nisu htjeli prikloniti. Stoga si ih predao u ruke naroda tih zemalja.

31. Pored toga ti ih nisi potpuno uništio radi velikog milosrđa svojega, niti si ih napustio, jer ti si Bog milostiv i milosrdan.

32. Stoga sada, o Bože naš, veliki, moćni i strašni Bog, koji čuvaš Savez i milosrđe, neka ne izgleda pred tobom mala sva ova nevolja koja je došla na nas, na kraljeve naše i na knezove naše, i na svećenike naše i proroke naše, i na očeve naše i na sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva sve do dana današnjega.

33. Ali ti si pravedan u svemu što je došlo na nas, jer si ti postupao ispravno, a mi smo postupali opako.

34. Niti kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i očevi naši nisu držali Zakon tvoj, niti su slušali zapovijedi tvoje i svjedočanstva tvoja kojim si im svjedočio protiv njih.

35. Jer oni ti nisu služili u svom kraljevstvu i u tvojim velikim dobrima koja si im dao, i u prostranoj i plodnoj zemlji koju si stavio pred njih, niti se nisu okrenuli od svojih zlih djela.

36. Evo, mi smo danas sluge, i u zemlji koju si dao očevima našim da jedu njene plodove i njena dobra, evo mi smo sluge u njoj.

37. A ona donosi puno uroda kraljevima koje si nad nama postavio zbog grijeha naših, i oni po volji svojoj vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom, a mi smo u velikoj nesreći!

38. I zbog svega toga obvezujemo se tvrdim savezom i zapisujemo ga; a naši knezovi, Leviti i svećenici pečate ga.