Nehemija 9 SHP

1. Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom.

2. Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka.

3. Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU.

4. Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU.

5. Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije.

6. Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom. Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo.

7. Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham.

8. Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan.

9. Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora.

10. Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas.

11. Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne.

12. Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići.

13. Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe.

14. Obznanio si im svoj sveti počinak. Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija.

15. Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati.

16. Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi.

17. Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio

18. ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe.

19. Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići.

20. Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ.

21. Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale.

22. Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana.

23. Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je.

24. I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele.

25. Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti.

26. Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe.

27. Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja.

28. No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja.

29. Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati.

30. Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima.

31. Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog.

32. A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas.

33. No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo.

34. Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao.

35. Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.

36. A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima.

37. Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.«

38. »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«