Brojevi 11 BKJ

1. A kad se narod počeo žaliti, to se zamjerilo GOSPODU. I GOSPOD je to čuo, te je planula srdžba njegova te je oganj GOSPODNJI planuo među njima i proždro one koji su bili na krajnjem dijelu tabora.

2. I narod je zavapio Mojsiju te kad se Mojsije pomolio GOSPODU, oganj se ugasio.

3. Prozvao je to mjesto imenom Tabera, zato što je oganj GOSPODNJI planuo među njima.

4. A to mješovito mnoštvo koje je bilo među njima obuzela je požuda. A sinovi Izraelovi su ponovo i zaplakali i rekli: “Tko će nam dati meso da se najedemo?

5. Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka.

6. No sada nam duša vene; nema ničega, osim te mane, pred našim očima.”

7. Mana je bila kao zrno korijandra i njezina boja kao boja bdelija.

8. I narod je išao naokolo i skupljao je, a onda je mljeo u mlinovima ili stupao u stupi. Zatim ju je pekao u tavama i od nje pravio kolače. A okus joj je bio kao okus svježeg ulja.

9. I kad bi se noću spuštala rosa po taboru, i mana bi pala na njega.

10. Tada je Mojsije čuo narod kako plače po svojim porodicama, svatko na ulazu u svoj šator. I srdžba GOSPODNJA silno je planula. Mojsiju se to također nije svidjelo.

11. I Mojsije je rekao GOSPODU: “Zašto tlačiš slugu svoga? Zašto nisam našao naklonost u tvojim očima kad si na mene položio teret svega ovog naroda?

12. Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, da mi ti kažeš: ‘Nosi ga u svome naručju, kao što brižni otac nosi dojenče, u zemlju za koju si se ti zakleo očevima njihovim?’

13. Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu? Jer mi se jadaju govoreći: ‘Daj nam mesa da se najedemo!’

14. Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod zato što je to preteško za mene.

15. Ako ćeš ovako sa mnom postupati, ubij me radije, molim te, ako sam našao naklonost u tvojim očima, da ne gledam svoga jada.”

16. Onda je GOSPOD rekao Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muškaraca od starješina Izraelovih za koje znaš da su starješine narodu i službenici nad njima. I dovedi ih u Šator sastanka da mogu ondje stajati s tobom.

17. Ja ću sići i ondje s tobom razgovarati; i uzet ću od duha koji je nad tobom i stavit ću ga nad njih. I oni će s tobom nositi teret naroda tako da ga ne nosiš ti sâm.

18. Zatim reci narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete meso, jer ste plakali u uši GOSPODU govoreći: ‘Tko će nam dati meso da se najedemo? Jer nam je bilo dobro u Egiptu.’ Stoga će vam GOSPOD dati meso i jest ćete.

19. Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

20. nego čak cijeli mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, zato što ste prezreli GOSPODA koji je među vama, i plakali ste pred njim govoreći: ‘Zašto smo izašli iz Egipta?’ ”

21. I Mojsije je rekao: “Naroda među kojem sam ja, ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da mogu jesti cijeli mjesec.’

22. Može li se za njih naklati stada i krda da im bude dosta? Mogu li se za njih skupiti sve ribe iz mora da im bude dosta?”

23. Nato je GOSPOD rekao Mojsiju: “Zar je ruka GOSPODNJA postala prekratka? Sad ćeš vidjeti hoće li ti se moja riječ ostvariti ili neće.”

24. I Mojsije je izašao i rekao narodu riječi GOSPODNJE. Onda je skupio sedamdeset muškaraca od narodnih starješina i postavio ih unaokolo Šatora.

25. A GOSPOD je sišao u oblaku i počeo s njim govoriti. Zatim je uzeo od duha koji je bio na njemu i podario ga onoj sedamdesetorici starješina. I dogodilo se da kad je duh počinuo nad njima, počeli su prorokovati, i nisu prestali.

26. A dvojica od muškaraca su ostali u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a ime drugome Medad. Duh je i nad njima počinuo, a oni su bili od onih koji su bili upisani, ali nisu otišli u Šator te su počeli prorokovati u taboru.

27. I neki je mladić otrčao te javio Mojsiju i rekao: “Eldad i Medad prorokuju u taboru!”

28. A Jošua, sin Nunov, sluga Mojsijev, jedan od njegovih mladića, odgovorio je i rekao: “Mojsije, gospodaru moj, zabrani im!”

29. Tada mu je Mojsije odgovorio: “Zar si zavidan radi mene? Daj Bože, da bi sav narod GOSPODNJI bio prorok te da bi GOSPOD nad njih stavio svoga duha!”

30. Zatim se Mojsije povukao u tabor, on i starješine Izraelove.

31. Tada je zapuhao vjetar od GOSPODA i nanio prepelice od mora i posuo ih po taboru, na dan puta na jednu stranu i na dan puta s druge strane unaokolo tabora, na dva lakta visine iznad lica zemlje.

32. A narod je ustao te je toga cijeloga dana i tu cijelu noć i cijeli sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko je skupio najmanje, skupio je deset homera. Zatim su ih za sebe razastrli oko tabora.

33. Dok je meso još bilo među njihovim zubima, još ga nisu prožvakali, planuo je gnjev GOSPODNJI protiv naroda: i GOSPOD je udario narod jako strašnom pošasti.

34. A ono je mjesto nazvao Kibrothataava, jer su ondje pokopali ljude koji su se polakomili.

35. A narod je krenuo na put iz Kibrothataave u Hazerot. I ostali su u Hazerotu.