Izreke 16 BKJ
1. Priprema srca u čovjeku i odgovor jezika, su od GOSPODA.
2. Svi putevi čovjekovi čisti su u njegovim vlastitim očima, ali GOSPOD važe duhove.
3. Predaj GOSPODU djela svoju, i tvoje misli će se utvrditi.
4. GOSPOD je sve načinio za sebe, da, čak i opakoga za dan zli.
5. Svaki koji je ohol u srcu, gnjusoba je GOSPODU; premda bi se ruka s rukom udružila, neće ostati nekažnjen.
6. Milosrđem i istinom čisti se nepravda, i strahom GOSPODNJIM čovjek se uklanja od zla.
7. Kad putevi čovječji omile GOSPODU, on čak i neprijatelje njegove miri s njim.
8. Bolje je malo u pravednosti nego veliki prihodi bez pravde.
9. Srce čovječje smišlja put svoj, ali GOSPOD upravlja korake njegove.
10. Rečenica proročka je na usnama kraljevim: usta njegova ne griješe u osudi.
11. Pravedni uteg i vaga su od GOSPODA; svi utezi u vreći djelo su njegovo.
12. Gnjusoba je za kraljeve činiti opačinu, jer se prijestolje utvrđuje pravednošću.
13. Usne pravedne drage su kraljevima, i oni ljube onoga koji govori pravo.
14. Gnjev kraljev je kao glasnici smrti, ali će je mudar čovjek smiriti.
15. U sjaju kraljeva lica je život, i naklonost njegova je kao oblak kasne kiše.
16. Koliko bolje je steći mudrost nego zlato! I steći razboritost, bolje je nego izabrati srebro!
17. Glavni put čestitih je kloniti se od zla; onaj tko pazi na put svoj, čuva dušu svoju.
18. Oholost ide pred propašću i duh bahati pred padom.
19. Bolje je biti ponizna duha s poniženima nego dijeliti plijen s oholima.
20. Onaj tko barata riječju mudro, naći će dobro; a tko se pouzdaje u GOSPODA, sretan je!
21. Mudar u srcu zvat će se razborit, a slatkoća usana uvećava učenje.
22. Razboritost je vrelo života onima koji je imaju, a poučavanje ludih je ludost.
23. Srce mudroga poučava usta njegova i dodaje poučavanje usnama njegovim.
24. Riječi ugodne su kao saće meda; slatke su duši i zdravlje za kosti.
25. Neki se put čovjeku učini ispravan, a svršetak su mu putevi smrti.
26. Onaj koji se trudi, zbog sebe se trudi, jer ga na to guraju usta njegova.
27. Bezbožni čovjek iskapa zlo, a na usnama mu je kao oganj što zapaljuje.
28. Prkosni čovjek sije svađu, a doušnik razdvaja dobre prijatelje.
29. Nasilan čovjek primamljuje bližnjega svojega i vodi ga na put koji nije dobar.
30. On oči svoje zatvara da smisli ono što je prkosno; micanjem usana svojih donosi da se dogodi zlo.
31. Sijeda glava je vijenac slave, ako se nalazi na putu pravednosti.
32. Onaj tko je spor na srdžbu, bolji je od junaka; i onaj tko vlada duhom svojim, bolji je od onoga koji osvaja grad.
33. Ždrijeb se baca u krilo, ali je od GOSPODA svaki raspored njegov.