Izreke 17 BKJ
1. Bolji je zalogaj suhi i pri tome tišina nego kuća puna žrtava sa svađom.
2. Mudar sluga vladat će nad sinom koji sramoti te će među braćom imati udio u baštini.
3. Topionica je za srebro, a peć za zlato; a GOSPOD iskušava srca.
4. Zločinitelj se priklanja usnama prijevarnim, a lažljivac priklanja uho k jeziku zlobnom.
5. Tko se podsmjehuje siromahu, pogrđuje Stvoritelja njegovog; i onaj tko se veseli nesreći, neće ostati nekažnjen.
6. Djeca djece su kruna starcima, a djeci su slava očevi njihovi.
7. Besjeda izvanredna ne dolikuje ludome, još manje knezu usne lažljive.
8. Dar je kao kamen dragocjeni u očima onoga koji ga posjeduje: kamo god se okrene, uspijeva.
9. Onaj tko pokriva prijestup, traži ljubav; a onaj tko ponavlja slučaj, razdvaja dobre prijatelje.
10. Ukor utječe više na mudra čovjeka nego stotinu udaraca na luđaka.
11. Zao čovjek samo traži buntovništvo, stoga će se okrutan glasnik poslati na njega.
12. Radije neka čovjek sretne medvjedicu kojoj su ugrabili mlade nego luđaka u ludosti njegovoj.
13. Tko uzvraća zlim za dobro, zlo se neće odmaknuti od doma njegovog.
14. Početak svađe je kao kad netko ispusti vodu; stoga napusti prepirku prije nego se zaplete.
15. Onaj tko opravdava opakoga i onaj tko sudi pravednoga, i ta obojica su gnjusoba GOSPODU.
16. Čemu novac u ruci ludoga, da zadobi mudrost, budući da nema srca za to?
17. Prijatelj ljubi u svako doba, a brat se rađa u nedaći.
18. Čovjek kome nedostaje razum plješće rukama i postaje jamac u nazočnosti prijatelja svojih.
19. Tko ljubi prijestup, taj ljubi svađu; i onaj tko uzvisuje vrata svoja, traži propast.
20. Onaj tko ima srce prkosno neće naći dobra; i onaj tko ima izopačeni jezik, zapada u zloću.
21. Onaj tko rodi ludoga, to mu je na žalost; i otac ludoga nema radosti.
22. Veselo srce djeluje dobro kao lijek, a slomljeni duh suši kosti.
23. Opaki čovjek prima mito iz njedara da izvrne puteve pravednog suda.
24. Mudrost je pred onim koji ima razum, a ludomu su oči do nakraj zemlje.
25. Ludi sin žalost je ocu svojemu i gorčina onoj koja ga je rodila.
26. Također nije dobro kazniti pravednika, niti tući knezove zbog pravičnosti.
27. Onaj tko ima spoznaju, usteže riječi svoje; a čovjek razborit je izvanredna duha.
28. Čak se i luđaka, kada šuti, smatra mudrim; i onaj tko zatvara usne svoje, smatra se razboritim čovjekom.