Psalmi 104 BKJ
1. Blagoslivljaj, GOSPODA, dušo moja! GOSPODE, Bože moj, ti si vrlo velik, odjeven čašću i veličanstvom.
2. Zaogrnuo si se svjetlom kao plaštem, razapeo si nebesa kao zavjesu;
3. ti polažeš na vodama grede odaja svojih, činiš oblake kočijom svojom, hodiš na krilima vjetra;
4. činiš anđele svoje duhovima, službenike svoje ognjem plamenim.
5. Postavio si temelje zemlji, neće se poljuljati zauvijek.
6. Pokrio si je dubinama kao odjećom, vode su nad gorama stajale.
7. Od prijekora tvoga pobjegle su, od glasa groma tvoga odjurile su.
8. Dižu se po gorama, spuštaju se po dolinama na mjesto koje si im ustanovio.
9. Postavio si im granicu da ne prelaze, da se ne vrate ponovo prekriti zemlju.
10. U doline on šalje izvore što teku između brda:
11. napajaju svaku životinju poljsku, divlji magarci žeđ svoju gase.
12. Uz njih obitavalište imaju ptice nebeske što pjevaju među granama.
13. On natapa gore iz odaja svojih, zemlja je nasićena plodom djela tvojih.
14. On čini da trava raste za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede hranu iz zemlje;
15. i vino što veseli srce čovjekovo, i ulje da mu lice sjaji, i kruh što osnažuje srce čovjekovo.
16. Stabla su GOSPODNJA puna soka; cedri libanonski koje je zasadio;
17. gdje se ptice gnijezde, i roda, čiji je dom na jelama.
18. Brda visoka utočište su divokozama, a stijene kunićima.
19. On je odredio mjesec za doba, sunce zna zalazak svoj.
20. Ti stvaraš tamu i nastaje noć, u njoj se šuljaju sve zvijeri šumske.
21. Lavići riču za plijenom svojim i od Boga traže hranu svoju.
22. Sunce izlazi, oni se okupljaju i liježu u jazbine svoje.
23. Čovjek izlazi na svoj posao i na rad svoj do večeri.
24. GOSPODE, kako su mnogobrojna djela tvoja; sva si ih u mudrosti načinio! Puna je zemlja bogatstva tvoga.
25. Tako je veliko i široko to more, ondje je gmazova bezbroj, životinja malih i velikih.
26. Onuda prolaze lađe, i onaj levijatan koga si načinio da se igra u njemu.
27. Svi na tebe čekaju da im u pravo vrijeme daš hranu njihovu.
28. Što im daješ, oni to sabiru; otvaraš li ruku svoju, oni su siti dobrima.
29. Skrivaš li lice svoje, uznemireni su; oduzmeš li im dah, ugibaju i u prah se vraćaju.
30. Pošalješ li duha svoga, oni nastaju; i obnovio si lice zemlje.
31. Slava GOSPODNJA traje zauvijek; GOSPOD će se veseliti u djelima svojim.
32. On pogleda na zemlju i ona se potrese; dotakne se brda, i ona se zadime.
33. Pjevat ću GOSPODU dokle god živim, hvalit ću Boga moga dokle god postojim.
34. Promišljanje moje o njemu bit će slatko, ja ću se veseliti u GOSPODU.
35. Neka grešnici nestanu sa zemlje i neka opakih više ne bude! Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja! Hvalite GOSPODA!