Psalmi 132 BKJ

1. GOSPODE, sjeti se Davida i svih njegovih tjeskoba;

2. kako se zakleo GOSPODU i zavjetovao moćnom Bogu Jakovljevom:

3. “Zasigurno neću ući u šator svoje kuće niti ću se popeti na svoju postelju,

4. neću dati sna očima svojim ili drijemeža svojim vjeđama,

5. dok ne nađem mjesto za GOSPODA, obitavalište za moćnog Boga Jakovljevog.

6. Evo, čuli smo o njemu u Efrati, našli smo ga u zemljama šumskim.

7. Otići ćemo u njegove šatore, iskazati štovanje kod podnožja nogu njegovih.

8. Ustani, GOSPODE, u svom počivalištu, ti i Kovčeg snage tvoje!

9. Neka se tvoji svećenici odjenu pravednošću i neka tvoji sveti kliču!

10. Radi svoga sluge Davida, ne okreni lice svoje od pomazanika svoga!

11. GOSPOD se zakleo Davidu u istini, neće se od nje okrenuti: “Od ploda tvoga tijela postavit ću na prijestolje tvoje.

12. Ako li će djeca tvoja držati moj savez i moje svjedočanstvo kome ću ih poučiti, i njihova će djeca sjediti na prijestolju tvome za sva vremena.”

13. Jer GOSPOD je izabrao Sion, želio ga je za svoje obitavalište.

14. “Ovo je moje počivalište zauvijek, ovdje ću prebivati, jer sam ga poželio.

15. Obilno ću mu blagoslivljati zalihe, kruhom ću nasititi siromahe njegove.

16. I svećenike ću njegove odjenuti spasenjem, i sveti njegovi glasno će klicati.

17. Ondje ću učiniti da procvate rog Davidov, odredio sam svjetiljku za pomazanika svoga.

18. Njegove ću neprijatelje odjenuti sramotom, a na njemu će bujati kruna njegova.