Psalmi 137 SHP

1. Kraj babilonskih rijeka smo sjedili i plakali dok smo se Siona sjećali.

2. Odložili smo svoje harfe, objesili ih na vrbe.

3. Naši tamničari rekli su nam da pjevamo, mučili su nas, tražili da ih zabavljamo: »Pjevajte neku od sionskih pjesama!«

4. Ali, kako da pjevamo BOGU, prognani u stranoj zemlji?

5. Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi ruka više ne zasvira.

6. Neka mi se jezik za nepce zalijepi ako se tebe ne budem sjećao i tebi se iznad svega radovao.

7. Sjeti se, BOŽE, kad je pao Jeruzalem. Edomci su vikali: »Rušite sve! Rušite sve do temelja!«

8. Grade Babilon, bit ćeš razoren! Blago onom tko ti vrati što si nam učinio.

9. Blago onom tko ti zgrabi dojenčad i smrska ih o stijenu.