Psalmi 139 BKJ
1. GOSPODE, ti si me istražio i upoznao me.
2. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem, ti razumiješ izdaleka moju misao.
3. Ti obilaziš moju stazu i moje lijeganje, i upoznat si sa svim mojim putevima.
4. Jer još mi riječ nije na jeziku, a evo, GOSPODE, ti je znaš u cijelosti.
5. Opkolio si me straga i sprijeda i položio si ruku svoju na mene.
6. Takva spoznaja odveć mi je čudesna; visoka je, ne mogu je doseći.
7. Kuda ću otići od duha tvoga, ili kuda ću pobjeći od nazočnosti tvoje?
8. Ako uzađem na nebo, ti si ondje; ako svoju postelju načinim u paklu, gle, ti si ondje.
9. Ako uzmem krila zorina i nastanim se kod krajnjih dijelova mora,
10. i ondje će me tvoja ruka voditi i tvoja će me desnica držati.
11. Ako li kažem: “Zasigurno će me tama prekriti, i noć će biti svjetlo oko mene!”
12. Da, tama me od tebe ne skriva, nego noć svijetli kao dan; tama i svjetlo tebi su jednaki.
13. Jer ti si zaposjeo moje bubrege, zaogrnuo me u utrobi majke moje.
14. Hvalit ću te, jer sam strahovito čudesno stvoren; predivna su djela tvoja i to moja duša dobro zna.
15. Moje bivstvo nije bilo od tebe skriveno kad sam bio stvoren u tajnosti i pomno istkan u najnižim dijelovima zemlje.
16. Tvoje su oči vidjele moje bivstvo, sada još nedovršeno; i u tvojoj knjizi bili su zapisani svi moji udovi, neprestano su bili oblikovani dok još nije bilo ni jednog od njih.
17. I kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! Kako im je velik zbroj!
18. Ako ih trebam izbrojiti, brojčano ih je više nego pijeska; kad se probudim, još uvijek sam s tobom.
19. Sigurno ćeš, Bože, ubiti opakog; zato odstupite od mene vi ljudi krvožedni!
20. Jer govore opako o tebi, i neprijatelji tvoji uzimaju ime tvoje uzalud.
21. Zar da ih ne mrzim, GOSPODE, one koji mrze tebe, i da se ne ražalostim nad onima koji ustaju protiv tebe?
22. Ja ih mrzim potpunom mržnjom; smatram ih neprijateljima svojim.
23. Istraži me, Bože, i upoznaj moje srce; ispitaj me i upoznaj moje misli,
24. i vidi ima li neki opaki put u meni, i povedi me na put vječni!