Psalmi 39 BKJ

1. Rekao sam: “Pazit ću na puteve svoje, da jezikom svojim ne sagriješim; čuvat ću usta svoja uzdom dok su opaki preda mnom.”

2. Zanijemio sam, utonuo u tišinu, šutio sam čak i o dobrom; i tuga se moja uzbudila.

3. Srce se moje u meni zagrijalo; dok sam razmišljao, oganj se razgorio. Tada sam jezikom svojim progovorio:

4. “GOSPODE, objavi mi svršetak moj i kolika je mjera dana mojih, da spoznam kako sam ja krhak.

5. Gle, dane si moje učinio kao pedalj, i vijek je moj ništa pred tobom. Uistinu, svaki je čovjek u svom najboljem stanju sama ispraznost.” Sela.

6. Zaista, svaki čovjek hodi u ispraznosti; zaista, uzalud podižu buku; on zgrće bogatstva, a ne zna tko će ih pokupiti.

7. A sada, Gospodine, što ću čekati? Nada je moja u tebi.

8. Izbavi me od svih prijestupa mojih; ne prepusti me porugama bezumnih.

9. Zanijemio sam, usta svoja nisam otvorio, jer si ti tako učinio.

10. Udalji od mene zamah svoj, istrošio sam se od udara ruke tvoje.

11. Kad ukorima ispravljaš čovjeka zbog nepravde, ti mu ljepotu njegovu kao moljac izjedaš. Zaista, svaki je čovjek ispraznost. Sela.

12. Čuj molitvu moju, GOSPODE, i prigni uho vapaju mome; ne ogluši se na suze moje, jer sam kod tebe tuđinac i pridošlica, kao što su bili svi očevi moji.

13. O poštedi me da mogu snagu obnoviti, prije nego odem odavde i više me ne bude.