Psalmi 42 BKJ

1. Kao što jelen čezne za vodama potočnim, tako duša moja čezne za tobom, Bože.

2. Duša moja žeđa za Bogom, za Bogom živim; kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?

3. Suze su mi hrana danju i noću, dok mi neprestano govore: “Gdje je Bog tvoj?”

4. Kad se sjetim toga, dušu svoju u sebi izlijevam, jer sam s mnoštvom odlazio, s njima sam išao u dom Božji, s glasom radosti i hvale, s mnoštvom što je svetkovinu slavilo.

5. Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti zbog pomoći lica njegova.

6. Bože moj, duša je moja u meni potištena; stoga ću se tebe spominjati iz zemlje Jordanske i s Hermona, s gore Mizara.

7. Dubina doziva dubinu hukom pijavica tvojih; svi valovi tvoji i golemo valovlje preko mene je prošlo.

8. Ipak će GOSPOD danju zapovjediti blagosti svojoj, a noću bit će uz mene pjesma njegova i molitva moja Bogu života moga.

9. Reći ću Bogu, stijeni svojoj: “Zašto si me zaboravio? Zašto hodam žalostan, tlačen od neprijatelja?”

10. Kao da mi je mač u kostima pogrđuju me neprijatelji moji, dok mi svakodnevno govore: “Gdje je Bog tvoj?”

11. Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti, on je zdravlje lica moga i Bog moj.