Logo
🔍

Psalmi 44 BKJ

« Zborovođi. Za sinove Korahove. Mashil.

1. Ušima smo svojim čuli, Bože, očevi su nam naši pričali, kakvo si djelo učinio u danima njihovim, u vremenima davnim.

2. Kako si rukom svojom protjerao pogane, a njih posadio; kako si narode stisnuo i protjerao ih.

3. Jer nisu mačem svojim dobili u posjed zemlju, niti su ih spasile vlastite ruke njihove, nego desnica tvoja i mišica tvoja i svjetlo lica tvoga; jer si imao naklonost prema njima.

4. Ti si Kralj moj, Bože; zapovjedi izbavljenja Jakovu!

5. Po tebi ćemo potisnuti neprijatelje svoje, po imenu tvojem zgazit ćemo one koji se protiv nas dižu.

6. Jer ja se neću u luk svoj pouzdati, niti će me mač moj spasiti;

7. nego si nas ti od neprijatelja naših spasio i posramio si one koji su nas mrzili.

8. U Bogu se ponosimo povazdan, i slavimo ime tvoje zauvijek. Sela.

9. Ali ti si nas odbacio i posramio nas, i više ne izlaziš s vojskama našim.

10. Ti nam činiš da uzmičemo od neprijatelja, i koji nas mrze pljačkaju nas za sebe.

11. Dao si nas kao ovce za hranu, i raspršio si nas među poganima.

12. Prodaješ narod svoj za ništa, a bogatstvo svoje ne povećavaš cijenom njihovom.

13. Učinio si nas ruglom bližnjima našim, na prezir i podsmijeh onima što su oko nas.

14. Učinio si nas uzrečicom među poganima, mahanjem glave među ljudima.

15. Sramota je moja neprestano preda mnom, i prekrio me stid lica moga

16. zbog glasa onoga koji pogrđuje i huli, zbog neprijatelja i osvetnika.

17. Sve ovo na nas dolazi; ipak tebe nismo zaboravili, niti smo lažno postupali u savezu tvome.

18. Srce se naše nije okrenulo, niti su koraci naši skrenuli s puta tvoga;

19. mada si nas bolno slomio na mjestu zmajeva i prekrio nas sjenom smrti.

20. Ako smo zaboravili ime Boga svojega ili smo pružali ruke svoje k tuđem bogu,

21. ne bi li to Bog istražio? Jer on poznaje tajne srca.

22. Da, zbog tebe smo ubijani povazdan; prebrojeni smo kao ovce za klanje.

23. Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Ustani, ne odbaci nas zauvijek!

24. Zašto skrivaš lice svoje, i zaboravljaš tjeskobu našu i potištenost našu?

25. Jer duša se naša do prašine pognula, trbuh se naš uza zemlju prilijepio.

26. Ustani, dođi nam u pomoć, otkupi nas radi milosrđa svojega!

»