Psalmi 74 BKJ
1. Bože, zašto si nas odbacio zauvijek? Zašto se srdžba tvoja puši na ovce paše tvoje?
2. Sjeti se zajednice svoje koju si od davnine stekao, izdanka svoje baštine koju si otkupio, i ove gore Sion na kojoj ti prebivaš.
3. Podigni noge svoje prema trajnim ruševinama, svemu što je neprijatelj opako učinio u Svetištu.
4. Neprijatelji tvoji riču usred zajednica tvojih, za obilježja postavljaju svoje znakove.
5. Čovjek je bio poznat kao onaj koji je podizao sjekiru na gusto drveće,
6. a sada oni najednom njegove rezbarije lome sjekirama i maljevima.
7. Bacili su oganj u Svetište tvoje, do zemlje su oskvrnuli prebivalište imena tvoga.
8. Rekli su u srcu svome: “Uništimo ih sve zajedno!” Spalili su sve sinagoge Božje u zemlji.
9. Ne vidimo znakove svoje, nijednog proroka više nema, niti ima među nama netko tko zna do kada.
10. Bože, dokle će se protivnik rugati? Hoće li neprijatelj huliti ime tvoje zauvijek?
11. Zašto si povukao ruku svoju, desnicu svoju? Izvuci je iz njedara svojih.
12. Jer Bog je moj Kralj od davnine, izvodi spasenje usred zemlje.
13. Ti si snagom svojom more razdijelio, u vodama si smrskao glave zmajevima.
14. Ti si zdrobio glave levijatanu, dao si ga za hranu narodu koji stanuje u pustinji.
15. Ti si raskolio izvor i bujicu, ti si isušio moćne rijeke.
16. Dan je tvoj i noć je tvoja, ti si pripremio svjetlost i sunce.
17. Ti si postavio sve granice zemaljske; ti si načinio ljeto i zimu.
18. Sjeti se ovoga: neprijatelj se rugao, GOSPODE, i bezuman je narod hulio ime tvoje.
19. O nemoj predati dušu grlice svoje društvu opakih, ne zaboravi zajednicu siromaha svojih zauvijek!
20. Obazri se na savez, jer su mračna mjesta zemlje puna obitavališta okrutnosti.
21. O ne dopusti da se potlačeni vrati postiđen, neka siromah i potrebit hvale ime tvoje!
22. Ustani, Bože, brani parnicu svoju, sjeti se kako te bezumnik svakodnevno sramoti.
23. Ne zaboravi glasa neprijatelja svojih; buka onih koji ustaju protiv tebe neprestano se pojačava.