Psalmi 74 SHP

1. Zašto si nas skroz napustio, Bože? Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?

2. Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio, plemena koje si otkupio da bude tvoje, i ove gore Sion, na kojoj si boravio.

3. Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama, vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.

4. Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama i ondje postavili znakove svoje pobjede.

5. Vojnici su navalili na vrata, kao što drvosječe ruše stabla.

6. Skršili su sjekirama i batovima sve izrezbarene ploče.

7. Tvoje svetište spalili su do zemlje, oskvrnuli prebivalište tvog Imena.

8. Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.« Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.

9. Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka, nitko od nas ne zna dokle će ovako.

10. Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože? Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?

11. Zašto nam ne pružiš ruku? Podigni je i dokrajči neprijatelje!

12. Bože, ti si moj kralj od davnina, ti spasenje donosiš na zemlju.

13. Ti si svojom silom razdvojio more, razbio glave morskoj nemani.

14. Ti si Levijatanu smrskao glave, dao ga za hranu životinjama.

15. Ti si vrela i potoke otvorio, ti si učinio da rijeke presuše.

16. Dan je tvoj, a i noć je tvoja, ti si postavio mjesec i sunce.

17. Ti si odredio sve granice zemlje, stvorio si ljeto i zimu.

18. Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao, kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.

19. Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima, nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.

20. Sjeti se svog saveza s nama jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.

21. Ne daj da potlačeni budu osramoćeni, neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.

22. Ustani, Bože, i obrani se! Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.

23. Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja ni stalnu galamu svojih protivnika.