Psalmi 77 BKJ

1. Vapio sam k Bogu glasom svojim, k Bogu vapim glasom svojim, i on me je uslišio.

2. U dan nevolje svoje tražio sam Gospodina, rana mi se noću gnojila i nije prestajala; duša se moja odbila utješiti.

3. Sjetio sam se Boga i uznemirio sam se; žalio sam se i duh mi je bio svladan. Sela.

4. Ti mi držiš oči budnima; toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.

5. Razmotrio sam dane iz davnine, godine pradavnih vremena.

6. Sjećam se pjesme svoje noću, razgovaram sa srcem svojim i duh me je moj pomno istražio.

7. Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i zar neće više biti naklonjen?

8. Je li milosrđe njegovo nestalo zauvijek, obećanje njegovo propalo za sva vremena?

9. Zar je Bog zaboravio biti milostiv, zar je u srdžbi zatvorio nježna milosrđa svoja? Sela.

10. Tada sam rekao: “Ovo je nemoć moja, ali ću se sjećati godina desnice Svevišnjega.”

11. Sjećat ću se djela GOSPODNJIH; sigurno ću se sjećati pradavnih čudesa tvojih.

12. I promišljat ću o svakom djelu tvome i pričati o pothvatima tvojim.

13. Put je tvoj, Bože, u Svetištu; koji Bog je tako velik kao Bog naš?

14. Ti si Bog koji činiš čudesa; očitovao si snagu svoju među narodima.

15. Ti si rukom svojom otkupio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela.

16. Vode su te ugledale, Bože, vode su te ugledale i uplašile se; i dubine se uznemirile.

17. Oblaci su izlili vodu, nebesa su otposlala glas; i strijele su tvoje poletjele.

18. Glas groma tvoga bio je na nebu, munje su rasvijetlile svijet; zemlja je uzdrhtala i tresla se.

19. Put je tvoj u moru i staza tvoja u velikim vodama, a koraci se tvoji ne znaju.

20. Vodio si kao stado narod svoj rukom Mojsija i Arona.