Psalmi 78 BKJ

1. Poslušaj, o narode moj, Zakon moj, prikloni uši svoje riječima usta mojih!

2. Otvorit ću u usporedbi usta svoja, iznijet ću zagonetke iz davnine,

3. koje smo čuli i spoznali, a naši su ih očevi nama pripovijedali.

4. Nećemo ih skrivati od djece njihove; obznanjivat ćemo budućem naraštaju hvale GOSPODU, i snagu njegovu i čudesna djela njegova koja je učinio.

5. Jer je utemeljio svjedočanstvo u Jakovu i postavio Zakon u Izraelu, koji je zapovjedio očevima našim da ih objave djeci svojoj,

6. da bi ih budući naraštaj spoznao, i da bi djeca koja će se roditi ustala i obznanila to djeci svojoj,

7. da u Boga polože nadu svoju i ne zaborave djela Božja, nego da izvršavaju zapovijedi njegove;

8. i da ne budu kao očevi njihovi, tvrdoglav i buntovan naraštaj, naraštaj koji nije ispravio srce svoje i čiji duh nije bio postojan s Bogom.

9. Djeca Efrajimova, naoružani i, noseći lukove, okrenuli su se u dan bitke.

10. Nisu držali Saveza Božjega i odbili su hoditi u Zakonu njegovu.

11. I zaboravili su djela njegova, i čudesa njegova koja im je pokazao.

12. Pred očima očeva njihovih čudesa je činio u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju.

13. Razdijelio je more te ih proveo i vode uspravio kao nasip.

14. I po danu ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlom ognja.

15. Raskolio je stijene u pustinji i napojio ih kao iz dubina velikih.

16. I tokove je izveo iz stijene i učinio da su vode potekle kao rijeke.

17. A oni su još više protiv njega griješili, izazivajući Svevišnjega u pustinji.

18. I iskušavali su Boga u srcu svome zahtijevajući jelo za požudu svoju.

19. Da, govorili su protiv Boga; rekli su: “Može li Bog prostrti trpezu u pustinji?

20. Gle, udario je stijenu te su vode šiknule i tokovi se razlili; a može li on dati i kruha, može li pribaviti meso narodu svome?”

21. Stoga je GOSPOD čuo to i razgnjevio se; tako je oganj planuo protiv Jakova i srdžba se podigla protiv Izraela;

22. jer nisu vjerovali u Boga i nisu se pouzdali u spasenje njegovo,

23. premda je zapovjedio oblacima odozgo i otvorio vrata neba,

24. i podaždio na njih manu da jedu i dao im žito s neba.

25. Čovjek je jeo anđeosku hranu, slao im je jelo do sitosti.

26. On je pokrenuo istočni vjetar da puše na nebu i snagom svojom doveo južnjak.

27. I podaždio je na njih meso poput praha i ptice krilate poput pijeska morskog,

28. te pustio da padnu usred tabora njihova, oko obitavališta njihovih.

29. Tako su jeli i dobro se nasitili, jer im je dao po želji njihovoj.

30. Nisu se odvratili od svoje požude; no dok im je jelo još bilo u ustima njihovim,

31. gnjev se Božji sručio na njih te pobio najdeblje od njih i oborio izabranike Izraelove.

32. Unatoč svemu tome još su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova.

33. Zato je dane njihove istrošio u ispraznosti, i godine njihove u nevolji.

34. Kad ih je ubijao, tada su ga tražili, i vraćali se, i zarana pitali za Boga,

35. te se prisjećali da je Bog bio stijena njihova i Bog najviši, otkupitelj njihov.

36. Ipak su mu laskali ustima svojim, i lagali mu jezikom svojim.

37. Jer srce njihovo nije bilo ispravno pred njim, niti su bili postojani u savezu njegovu.

38. Ali on je, pun samilosti, opraštao nepravdu njihovu pa ih nije uništio; da, mnogo je puta odvraćao srdžbu svoju i nije poticao gnjev svoj.

39. Jer se sjećao da su oni samo tijelo, vjetar što prolazi i ne vraća se.

40. Koliko su ga izazivali u pustinji, žalostili ga u pustoši!

41. Da, okretali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Svetog Izraelovog.

42. Nisu se sjećali ruke njegove, ni dana kad ih je od neprijatelja izbavio.

43. Kako je činio znake svoje u Egiptu i čudesa svoja u Soanskom polju.

44. I rijeke je njihove u krv pretvorio, i bujice njihove, da ne bi mogli piti.

45. Poslao je među njih rojeve krilatih kukaca koji su ih proždirali i žabe koje su ih uništavale.

46. I dao je gusjenici urod njihov, i skakavcu trud njihov.

47. Tučom je uništio trsove njihove i mrazom smokve njihove.

48. Predao je tuči i stoku njihovu i munjama stada njihova.

49. Oborio je na njih žestinu srdžbe svoje, gnjev i ljutnju i nevolju, šaljući među njih zle anđele.

50. Načinio je put srdžbi svojoj, nije od smrti poštedio dušu njihovu, nego je život njihov predao kugi.

51. I udario je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u šatorima Hamovim.

52. A narod je svoj pripravio da izađu kao ovce, i vodio ih kroz pustinju kao stado.

53. I odveo ih na sigurno tako da se nisu bojali, a more je prekrilo neprijatelje njihove.

54. I doveo ih do granice Svetišta svojega, do ove gore koju je stekla desnica njegova.

55. I otjerao je pred njima pogane, i užetom im razdijelio baštinu, i plemena Izraelova nastanio u šatorima njihovim.

56. Ipak su iskušavali i izazivali Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstva njegova,

57. nego su se okrenuli i postupali nevjerno kao očevi njihovi, skrenuli su kao varljiv lûk.

58. Jer su ga izazivali na srdžbu uzvišicama svojim, i poticali ga na ljubomoru svojim izrezbarenim likovima.

59. Kad je Bog to čuo, razgnjevio se i silno se gnušao Izraela;

60. tako da je napustio Šator u Šilu, šator koji je postavio među ljudima.

61. I predao je u sužanjstvo snagu svoju i slavu svoju u ruku neprijateljevu.

62. I narod je svoj maču prepustio, i razgnjevio se na baštinu svoju.

63. Oganj je progutao mladiće njihove, a djevojke njihove nisu se udale.

64. Svećenici njihovi od mača su pali, a udovice njihove nisu jadikovale.

65. Tada se kao od sna Gospodin razbudio, kao junak što od vina kliče,

66. i odostraga udario neprijatelje svoje, predao ih trajnom ruglu.

67. Čak je odbacio i šator Josipov, i nije odabrao pleme Efrajimovo,

68. nego je odabrao pleme Judino, goru Sion koju je ljubio.

69. I sagradio je Svetište svoje kao palače visoke, kao zemlju koju je utemeljio zauvijek.

70. I odabrao je Davida, slugu svoga, i uzeo ga od torova ovčjih;

71. odveo ga od pratnje ovaca dojilica da napasa Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu.

72. Tako ih je pasao prema čestitosti srca svoga, i vodio ih vještinom ruku svojih.