Rimljanima 10 BKJ
1. Braćo, želja je mojega srca i molitva Bogu za Izrael da mogu biti spašeni.
2. Jer svjedočim za njih da imaju revnost Božju, ali ne prema spoznaji.
3. Jer ne poznajući Božju pravednost i nastojeći ustanoviti svoju pravednost, nisu se podložili pravednosti Božjoj.
4. Jer je Krist dovršetak Zakona za opravdanje svakome koji vjeruje.
5. Jer Mojsije opisuje pravednost koja je od Zakona: “Da će čovjek koji ovo izvršava po njima živjeti.”
6. Ali pravednost koja je od vjere govori ovako: “Ne reci u srcu svome: ʻTko će uzići na nebo?ʼ (to jest, Krista dovesti dolje),
7. ili: ʻTko će sići u bezdan?ʼ (to jest, Krista podići iz mrtvih).”
8. Nego što govori? “Blizu ti je riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome”, to jest riječ vjere koju propovijedamo.
9. Jer ako ustima svojim priznaješ Gospodina Isusa i u srcu svome povjeruješ da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit ćeš spašen.
10. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima priznaje za spasenje,
11. jer Pismo govori: “Svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”
12. Ali nema razlike između Židova i Grka; jer je isti Gospodin sviju, bogat za sve koji ga prizovu.
13. Jer: “Svaki koji prizove ime Gospodnje, bit će spašen.”
14. Kako će, dakle, prizvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će povjerovati u onoga za koga nisu čuli? A kako će čuti bez propovjednika?
15. A kako li će propovijedati ako nisu poslani? Kao što je zapisano: “Kako su prekrasne noge onih koji propovijedaju evanđelje mira, navješćujući radosne vijesti o dobru!”
16. Ali nisu svi poslušali evanđelje. Jer Izaija govori: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?”
17. Prema tome, vjera dolazi od slušanja, ali od slušanja riječi Božje.
18. Ali kažem: “Nisu li čuli?” Dakako, po svoj se zemlji raširio glas njihov i do krajeva svijeta riječi njihove.
19. Ali kažem: “Nije li Izrael znao?” Najprije Mojsije govori: “Ja ću vas na ljubomoru izazvati onima koji nisu narod i razdražiti vas narodom bezumnim.”
20. A Izaija je odvažan i govori: “Našli su me oni koji me nisu tražili, objavio sam se onima koji za mene nisu pitali.”
21. Ali Izraelu govori: “Cijeli sam dan pružao ruke svoje prema narodu koji je neposlušan i koji mi proturječi.”