Rimljanima 11 SHP

1. Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena.

2. Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je:

3. »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«

4. A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«

5. Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti.

6. A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.

7. Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca.

8. Tako i piše u Svetom pismu: »Bog ih je otupio. Dao im je oči koje ne vide i uši koje ne čuju, sve do dana današnjega.«

9. A David kaže: »Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku na vlastitim gozbama. Neka padnu i budu kažnjeni.

10. Neka oslijepe da ne mogu vidjeti. I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«

11. A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima.

12. Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?

13. Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću,

14. u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase.

15. Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih?

16. Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.

17. Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena.

18. Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas.

19. Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.«

20. To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte!

21. Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.

22. Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati.

23. Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili.

24. Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?

25. Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod.

26. Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu: »Spasitelj će doći sa Siona. Odstranit će bezbožnost od Jakovljevih potomaka.

27. I kada uklonim njihove grijehe, sklopit ću savez s njima.«

28. Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima.

29. Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude.

30. Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti.

31. Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost.

32. Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.

33. Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti.

34. Tako i piše u Svetom pismu: »Tko je upoznao Božje misli? Tko mu je bio savjetnik?

35. Tko je Bogu išta dao da bi mu on dugovao?«

36. Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen!