Rimljanima 8 BKJ

1. Zato sad nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu.

2. Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.

3. Jer što je Zakonu bilo nemoguće, u čemu je po tijelu bio nemoćan, učinio je Bog pošto je poslao Sina svojega u obličju grešna tijela, i za grijeh osudio grijeh u tijelu,

4. da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.

5. Jer oni koji su po tijelu, promišljaju o onome što je od tijela, a oni po Duhu, o onome od Duha.

6. Jer je tjelesni način promišljanja smrt, a duhovni je način promišljanja život i mir.

7. Zato je tjelesni način promišljanja neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Zakonu Božjemu, niti to doista može.

8. Isto tako oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.

9. Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov.

10. A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, ali Duh je živ zbog pravednosti.

11. Ako li Duh onoga koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrsnuo Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji prebiva u vama.

12. Tako dakle, braćo, dužnici smo, no ne tijelu da po tijelu živimo.

13. Jer ako po tijelu živite, pomrijet ćete, ako li Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete.

14. Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, oni su sinovi Božji.

15. Jer niste ponovo primili duha ropstva da se bojite, nego ste primili Duha posinjenja, po kojem uzvikujemo: “Abba, Oče!”

16. Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.

17. A ako djeca, onda i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako zbilja zajedno s njim trpimo, da se zajedno i proslavimo.

18. Jer smatram da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se otkriti u nama.

19. Jer stvorenje napetim iščekivanjem očekuje objavljenje sinova Božjih.

20. Jer je stvorenje podređeno ispraznosti, ne svojevoljno, nego radi onoga koji ga je podredio, u nadi

21. da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slavnu slobodu djece Božje.

22. Jer znamo da sve stvorenje uzdiše i zajedno trpi porođajne muke sve do sada.

23. Ali ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, to jest otkupljenje svojega tijela.

24. Jer nadom smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer što tko vidi, čemu će se i nadati?

25. Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, strpljivo to očekujemo.

26. A isto tako i Duh pomaže u našim slabostima, jer ne znamo što trebamo moliti onako kako treba, ali sâm Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima.

27. A onaj koji istražuje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božjoj posreduje za svete.

28. I znamo da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro; onima koji su pozvani po njegovom naumu.

29. Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni liku njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom.

30. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio.

31. Što ćemo onda reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas?

32. Onaj koji ni vlastitog Sina nije poštedio, već ga je predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati?

33. Tko će podići optužbu protiv izabranika Božjih? Bog je onaj koji opravdava.

34. Tko osuđuje? Krist je umro, štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna Bogu, on i posreduje za nas.

35. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?

36. Kao što je zapisano: “Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan; prebrojeni smo kao ovce za klanje.”

37. Ali u svemu ovom i više nego pobjeđujemo po onomu koji nas je ljubio.

38. Jer sam uvjeren da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

39. ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.