Rimljanima 9 BKJ

1. Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,

2. da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome.

3. Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.

4. Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;

5. njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.

6. Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,

7. niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,

8. to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.

9. Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”

10. I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;

11. (Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)

12. njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,

13. kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”

14. Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!

15. Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”

16. Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

17. Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”

18. Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.

19. Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”

20. O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”

21. Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?

22. A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,

23. da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:

24. čak i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana?

25. Kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.

26. I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ʻVi niste narod mojʼ, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”

27. Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.

28. Jer će djelo završiti i skratiti ga u pravednosti, zato što će Gospodin ostvariti skraćeno djelo na zemlji.”

29. I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

30. Što ćemo onda reći? Da su Pogani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.

31. A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.

32. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego tako kao po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,

33. kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”