Pjesma nad pjesmama 2 BKJ

1. Ja sam ruža šaronska, i ljiljan u dolinama.

2. Što je ljiljan među trnjem, to je ljubljena moja među kćerima.

3. Što je stablo jabuke među šumskim stablima, to je ljubljeni moj među sinovima; sjedila sam pod sjenom njegovom s velikim užitkom, a plodovi njegovi bili su slatki ustima mojim.

4. Uveo me u kuću gozbe i ljubav je bio stijeg njegov nada mnom.

5. Okrijepite me bocama, utješite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

6. Njegova je lijeva ruka pod glavom mojom, a desnom me grli.

7. Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ni ne probudite ljubav moju dok sama ne poželi!

8. Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, skačući po gorama, poskakujući po brdima.

9. Dragi je moj poput srne, ili kao mladi jelen. Evo ga, stoji iza zida našega, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

10. Dragi moj je progovorio i rekao mi: “Ustani, ljubljena moja, ljepotice moja, i otiđimo,

11. jer evo, zima je prošla, kiša je prestala i nestala.

12. Cvijeće se na zemlji pojavilo, vrijeme ptičjeg pjevanja dolazi i glas se grličin čuje u zemlji našoj.

13. Smokva je urodila prve plodove i loza sa zrelim grožđem miriše mirisom dobrim. Ustani, ljubljena moja, ljepoto moja i otiđimo.

14. Golubice moja, što si u pukotinama stijena, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje milo.”

15. Pohvatajte nam lisice, male lisice što pljačkaju lozu, jer je loza naša puna zrelog grožđa.

16. Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.

17. Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, vrati se, dragi moj: budi poput srne ili mladog jelena na gorama beterskim.