Pjesma nad pjesmama 4 BKJ

1. Gle, lijepa si ti, ljubavi moja, gle, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica koje su između uvojaka tvojih. Kosa ti je kao stado koza koje su se pokazale s gore Gilead.

2. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih koje s kupanja odlaze: gdje svaka rađa blizanke i nijedna među njima nije jalova.

3. Usne su tvoje kao vlakno od grimiznog prediva i govor ti je mio, kao kriške nara tvoje su sljepoočice između uvojaka tvojih.

4. Vrat ti je kao kula Davidova, sagrađena kao oružarnica gdje na njoj visi tisuću štitnika, sve štitovi junaka.

5. Tvoje su dvije dojke kao dvije mlade srne, koje su blizanke, koje pasu među ljiljanima.

6. Prije nego dan svane i sjene pobjegnu, odvest ću se na goru smirne, na brdo tamjana.

7. Lijepa si ti, ljubavi moja, i nema ljage na tebi.

8. Pođi sa mnom s Libanona, suprugo moja, sa mnom s Libanona. Pogledaj s vrha Amane, s vrha Šenira i Hermona, iz lavljih jazbina, s planina leopardovih.

9. Srce si mi otela, sestro moja, suprugo moja, srce si mi otela jednim pogledom svojim, jednim lančićem na vratu svome.

10. Kako li je lijepa ljubav tvoja, sestro moja, suprugo moja! Koliko li je ljubav tvoja bolja od vina, i miris pomasti tvojih od svih mirodija.

11. Usne tvoje, suprugo moja, kaplju poput saća; i med i mlijeko su ti pod jezikom, a miris odjeće tvoje je kao miris libanonski.

12. Vrt zatvoren je sestra moja, supruga moja, izvor zatvoren i studenac zapečaćen.

13. Mladice su tvoje voćnjak nara s ugodnim plodovima, kamfor s nardom,

14. nard i šafran, mirisni rogoz i cimet, sa svim stablima tamjanovim, smirna i aloj, sa svim najboljim mirodijama,

15. studenac vrtova, izvor žive vode i potoci s Libanona.

16. Ustani, vjetre sjeverni, i dođi ti južnjače, puhni nad vrtom mojim, da izvire mirodije njegove. Neka ljubljeni moj dođe u vrt svoj, neka jede plodove koji su mu najmiliji.