Pjesma nad pjesmama 7 BKJ

1. Kako su krasni koraci tvoji u obući, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao dragulji, djelo ruku vještog umjetnika.

2. Pupak ti je kao okrugli krčag u kome nikad ne manjka sokova. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.

3. Tvoje su dvije dojke kao dvije mlade srne, koje su blizanke.

4. Vrat je tvoj kao kula od bjelokosti. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanonska što gleda prema Damasku.

5. Glava je tvoja nad tobom kao Karmel, a kosa na glavi tvojoj kao purpur; i kralj je u lođi zastao.

6. Kako si lijepa i kako si ljupka, ljubavi, za uživanje!

7. Taj stas tvoj je kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

8. Rekao sam: popet ću se na palmu, dohvatit ću grane njezine, a i grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, a miris nosa tvoga kao jabuke.

9. Nepce je tvoje kao najbolje vino koje silazi slatko za dragoga moga tako da usne onih koji spavaju progovaraju.

10. Ja pripadam dragome svome i on čezne za mnom.

11. Dođi, dragi moj, pođimo u polja, noćivajmo u selima!

12. Uranimo u vinograde, pogledajmo buja li loza, pojavljuje li se zrelo grožđe, jesu li propupali narovi. Tamo ću ti dati ljubavi svoje.

13. Mandragore puštaju miris, kod vratā naših ima svakovrsnog krasnog voća, novog i starog, koje sam za tebe pohranila, dragi moj!