Zaharija 4 BKJ

1. A anđeo koji je govorio sa mnom vratio se i probudio me kao čovjeka koji se iz sna budi.

2. I upitao me je: “Što vidiš?”. A ja sam odgovorio: “Pogledao sam, evo, svijećnjak, sav od zlata, sa čašicom na vrhu njegovom, i sedam svjetiljaka na njemu, sa sedam cjevčica za sedam svjetiljaka što su na vrhu njegovom.

3. I dvije masline pokraj njega, jedna s desne strane čašice, a druga s lijeve strane njegove.”

4. Tako sam odgovorio i rekao anđelu koji je govorio sa mnom pitajući: “Što je ovo, gospodaru moj?”

5. Tada je anđeo koji je govorio sa mnom odgovorio i rekao mi: “Zar ne znaš što je to?” Nato sam ja rekao: “Ne, gospodaru moj.”

6. Tada mi je on odgovorio i rekao govoreći: Ovo je riječ GOSPODNJA Zerubabelu govoreći: ‘Ne silom niti snagom, već Duhom mojim!’, govori GOSPOD nad vojskama.

7. Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući zaglavni kamen njegov uz poklike vapeći: ‘Milost! Milost za njega!’ ”

8. Nadalje mi je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

9. “Zerubabelove ruke ovaj su Dom utemeljile, njegove će ga ruke i dovršiti. I ti ćeš spoznati da me je GOSPOD nad vojskama poslao k vama.

10. Jer, tko je prezreo dan onoga što je malo? Jer će se radovati i vidjeti visak u ruci Zerubabelovoj s ovih sedam; oni su oči GOSPODNJE koje obilaze po svoj zemlji.”

11. Tada sam progovorio i upitao ga: “Što su one dvije masline na desnoj strani svijećnjaka i na lijevoj strani njegovoj?”

12. I progovorio sam ponovo i upitao ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cjevčice izlijevaju zlatno ulje iz sebe?”

13. Nato mi je on odgovorio i rekao: “Zar ne znaš što je to?” Nato sam mu odgovorio: “Ne, gospodaru moj!”

14. Tada mi je rekao: “To su dva pomazanika koji stoje pokraj Gospodara sve zemlje.”