Zaharija 7 BKJ

1. I dogodilo se, četvrte godine kraljevanja kralja Darija, da je došla riječ GOSPODNJA Zahariji, četvrtoga dana devetoga mjeseca, baš Kisleva,

2. kad su bili poslani u kuću Božju Šerezer i Regemmelek s njihovim ljudima da mole pred GOSPODOM

3. i da kažu svećenicima koji su bili u Domu GOSPODA nad vojskama i prorocima govoreći: “Hoću li plakati petoga mjeseca i odvojiti se, kao što to činim već tolike godine?”

4. Tada mi je došla riječ GOSPODA nad vojskama govoreći:

5. “Reci svemu narodu te zemlje i svećenicima govoreći: ‘Kad postite i žalujete petoga i sedmoga mjeseca već ovih sedamdeset godina, zar uopće meni postite, baš meni?

6. A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i sebi ne pijete?

7. Zar niste čuli riječi koje je GOSPOD proglasio preko prijašnjih proroka kada je Jeruzalem bio naseljen i u blagostanju kao i gradovi oko njega i kada su ljudi naselili jug i ravnicu?’ ”

8. I došla je riječ GOSPODNJA Zahariji govoreći:

9. “Ovako govori GOSPOD nad vojskama govoreći: ‘Provodite sud istinit i pokažite milosrđe i samilost svatko bratu svome.

10. I ne tlačite udovicu ni siročad, ni tuđinca ni siromaha, i ne smišljajte u srcu svome zlo protiv brata svoga.’

11. Ali oni su odbili poslušati i okrenuli rame; i začepili su uši svoje da ne bi čuli.

12. Da, otvrdnuli su srca svoja kao tvrdi dragulj, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je GOSPOD nad vojskama poslao, duhom svojim, po prijašnjim prorocima. Stoga je došao silan gnjev od GOSPODA nad vojskama.

13. Stoga se dogodilo da kao što je on vapio, a oni ga nisu htjeli slušati, tako su oni vapili, a ja ih nisam htio slušati”, govori GOSPOD nad vojskama.

14. I raspršio sam ih kao vihorom među sve narode koje nisu poznavali. Tako je zemlja nakon njih bila opustošena, tako da nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Jer su oni zemlju ugodnu opustošili!”