Zaharija 7 SHP

1. Četvrtog dana devetog mjeseca, mjeseca Kisleva, četvrte godine vladavine kralja Darija, BOG je progovorio Zahariji.

2. A građani Betela poslali su Saresera i Regem Meleka sa svojim ljudima da mole BOGA za blagoslov.

3. Oni su pitali svećenike u Hramu BOGA Svevladara i proroke: »Trebamo li u petome mjesecu tugovati i postiti zbog uništenja Hrama, kao što smo činili toliko godina?«

4. Tada mi je BOG Svevladar rekao:

5. »Reci čitavom narodu ove zemlje i svećenicima: ‘Kad ste u petom i sedmome mjesecu postili i tugovali tijekom ovih sedamdeset godina, jeste li zaista postili radi mene?

6. A kad ste jeli i pili, zar niste radi sebe jeli i pili, a ne radi mene?

7. Zar to nije ono što je BOG objavio preko prijašnjih proroka? Bilo je to u vrijeme kad je Jeruzalem bio naseljen i živio u blagostanju, a tako i gradovi oko njega; u vrijeme kad su i krajevi Negev i Šefela bili naseljeni.’«

8. BOG je poručio Zahariji:

9. »Ovako je rekao BOG Svevladar: ‘Provodite istinsku pravdu. Budite odani i milosrdni jedni drugima.

10. Ne ugnjetavajte udovice, siročad, strance ni siromašne. Ne smišljajte zlo drugima.’«

11. No oni nisu htjeli poslušati. Prkosno su okrenuli leđa i začepili uši.

12. Otvrdnuli su svoja srca kao kamen. Nisu htjeli slušati zakon ni riječi koje im je BOG Svevladar svojim Duhom prenosio preko prijašnjih proroka. Zato se BOG Svevladar silno razljutio.

13. »Kad sam ih zvao, nisu me slušali. Zato, kad su oni zvali mene, ja njih nisam slušao«, kaže BOG Svevladar.

14. »Poput vihora, raspršio sam ih među narode koje nisu poznavali. Zemlja je iza njih ostala prazna. Nitko njome nije prolazio. Tako su prouzročili opustošenost dobre zemlje.«