Sefanija 2 BKJ

1. Saberite se, da, sakupite se, narode neželjeni;

2. prije nego ukaz izađe, prije nego dan prođe kao pljeva, prije nego stigne na vas žestoka srdžba GOSPODNJA, prije nego stigne na vas dan srdžbe GOSPODNJE.

3. Tražite GOSPODA, svi krotki na zemlji, koji izvršavate sudove njegove! Tražite pravednost, tražite krotkost: vi ćete možda biti skriveni u dan srdžbe GOSPODNJE.

4. Jer će Gaza biti napuštena, a Aškelon pustoš. Ašdod će u podne biti protjeran, a Ekron će biti iskorijenjen.

5. Jao stanovnicima obale morske, narodu keretskome! Riječ GOSPODNJA je protiv vas: “Kanaane, zemljo Filistejaca, ja ću te baš uništiti, tako da ondje neće više biti stanovnika!

6. I obala morska postat će prebivalište i koliba za pastire i torovi za stada.”

7. I obala će biti za ostatak doma Judina; na njoj će se oni napasati; uvečer će lijegati u kućama aškelonskim, jer će ih pohoditi GOSPOD, Bog njihov, i otkloniti sužanjstvo njihovo.

8. Čuo sam porugu Moabovu i pogrđivanja sinova Amonovih kojima su sramotili narod moj i veličali se protiv granica njihovih.

9. “Stoga, tako mi života!” govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Zasigurno će Moab postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: baš rasadnik koprive i jama soli i trajna pustoš. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih.”

10. To će im biti za oholost njihovu zato što su se izrugivali i veličali se protiv naroda GOSPODA nad vojskama.

11. Za njih će GOSPOD biti strašan: jer će izgladniti sve bogove zemaljske, i ljudi će njemu iskazivati štovanje, svaki sa svog mjesta, baš svi otoci pogana.

12. “I vi, Etiopljani, i vi ćete biti pobijeni mačem mojim.”

13. Zatim će ruku svoju ispružiti protiv sjevera i uništit će Asiriju, i Ninivu će opustošiti, i isušiti je kao pustinju.

14. Usred nje će stada ležati, sve životinje narodne; i kormoran i bukavac noćivat će na gornjim gredama njihovim; glas njihov će odjekivati na prozorima, pustoš će biti na pragovima, jer će on otkriti cedrovinu.

15. To je radosni grad koji je živio bezbrižno, koji je u svom srcu govorio: “Ja, i nitko osim mene!” Kako li je postao pustoš, brlog za životinje da u njemu liježu! Svi koji pokraj njega prolaze zviždit će i odmahivati rukama svojim.